Gospođa N. H. i gospodin Ž. P. namjeravaju osnovati Društvo koje bi obavljalo djelatnost izdavanja tjednog lista otisnutog na papiru i postavljanja i održavanja internetskog portala informativnog sadržaja. Tjedni list bi sadržavao oko 40% oglasnog odnosno promidžbenog sadržaja i 60% informativnog, kulturnog, sportskog i zabavnog sadržaja te bi bio besplatan za čitatelje jer bi se financirao prihodima od oglašavanja, stoga smatraju da se prihodi ubiru od oglašivača, a ne od čitatelja, što je uobičajen način poslovanja u razvijenim zemljama. Jednak način poslovanja primjenjivali bi i kod djelatnosti postavljanja i održavanja internetskog portala, odnosno korisnici bi besplatno mogli pristupiti portalu, svi troškovi financirali bi se prihodima od oglašavanja. Obzirom na navedeno postavljena su pitanja o tome treba li porezni obveznik obračunati porez na dodanu vrijednost na isporuku tjednog lista bez naknade te na omogućavanje pristupa portalu bez naknade, obzirom da će se tjedni list financirati od usluga oglašavanja, te mogu li se troškovi izdavanja i distribucije tjednika bez naknade odnosno troškovi postavljanja i održavanja portala bez naknade smatrati rashodom koji je u funkciji prihoda, te treba li se osnovica poreza na dobit povećavati za prihode koji bi se ostvarili prodajom tjednog lista odnosno omogućavanjem pristupa portalu.
U vezi navedenog odgovaramo u nastavku.
Odredbama članka 2. stavka 1. točke 1.a Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. – 94/09.) propisano je da se porez na dodanu vrijednost plaća na isporuke svih vrsta dobara (proizvoda, roba, novoizgrađenih građevina, opreme i sl.) i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti.
Člankom 3. stavkom 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je što se smatra isporukom dobara uz naknadu kao i što se ne smatra isporukama dobara uz naknadu.
Prema članku 3. stavku 6. i 7. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09.) isporuka u općenitom smislu postoji u slučaju kada isporučitelj daje primatelju gospodarsku vrijednost. Ovo vrijedi i za protuisporuku, to jest naknadu. Bitno obilježje oporezive isporuke je međusobna uzročna veza između isporuke i naknade. Za prosudbu o postojanju ovog obilježja mjerodavan je gospodarski interes sudionika, neovisno o tome kako su sami sudionici određeni posao nazvali.
Prema navedenom porez na dodanu vrijednost plaća se na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge uz naknadu. U konkretnom slučaju isporuka uz naknadu postoji između društva koje će obavljati djelatnost izdavanja tjednika i održavanja portala i oglašivača, obzirom da će društvo obavljati uslugu oglašavanja oglašivaču, te će mu na tako obavljenu uslugu zaračunati porez na dodanu vrijednost u smislu članka 2. stavka 1. točke 1a Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
Iz navoda u upitu zaključujemo da je izdavanje besplatnog tjednika kao i omogućavanje pristupa portalu bez naknade dio usluge oglašavanja koju društvo obavlja oglašivaču, pa je i naknada, koja bi se ostvarila da je zaračunana, za besplatni tjednik ili besplatno omogućavanje pristupa portalu sadržana u naknadi za jedinstvenu uslugu oglašavanja koja podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost. Stoga prilikom besplatne podjele tjednika ili omogućavanja besplatnog pristupa portalu čitateljima ne dolazi do isporuke uz naknadu koja podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost.
Napominjemo da smo se u vezi pitanja o oporezivanju porezom na dobit opisanog načina poštovanja očitovali odgovorom KLASA: 410-01/09-01/1624 od 10. prosinca 2009. godine što ga dajemo u privitku odgovora.
