Porezni obveznik iz dostavnog popisa obratio nam se u vezi primjene Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13. – Rješenje USRH, 148/13., 153/13. – Rješenje USRH, 143/14., u daljnjem tekstu: Zakon) u dijelu koji se odnosi na oporezivanje isporuke građevinskog zemljišta. Naime, u svom upitu porezni obveznik navodi da obavlja otkup nekretnina u ime i za račun Republike Hrvatske u svrhu gradnje državnih cesta. Postavljen je upit je li navedeni otkup oporeziv PDV-om, odnosno da li će u postupku izvlaštenja nekretnina izvlaštenik nakon sklapanja nagodbe o izvlaštenju morati ispostaviti račun s iskazanim PDV-om te da li u navedenom slučaju postoji oslobođenje od plaćanja porezne obveze. Također je postavljeno pitanje o tumačenju odredbe čl. 40. st. 6. Zakona, odnosno o tome što se sve smatra aktom kojim se odobrava građenje.
Odredbama čl. 4. st. 1. t. 1. Zakona propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav. Nadalje, odredbama čl. 40. st. 1. t. k) Zakona propisano je da je PDV-a oslobođena isporuka zemljišta, osim građevinskog zemljišta. Stavkom 6. istog članka propisano je da se građevinskim zemljištem u smislu stavka 1. točke k) toga članka smatra zemljište za koje je izdan izvršni akt kojim se odobrava građenje. Odredbama čl. 72.a Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/31., 85/13., 160/13., 35/14. i 157/14.) propisano je da se izvršnim aktom iz čl. 40. st. 6. Zakona kojim se odobrava građenje smatra građevinska dozvola, lokacijska dozvola, rješenje za građenje i slično. Građevinskim zemljištem u smislu čl. 40. st. 1. t. k) Zakona osobito se ne smatra poljoprivredno zemljište i šumsko zemljište. Iz navedenog proizlazi da se građevinskim zemljištem u smislu Zakona smatra zemljište koje nije poljoprivredno ili šumsko te za koje je izdan pravomoćni akt poput građevinske dozvole, lokacijske dozvole, rješenja za građenje, potvrde glavnog projekta ili rješenja o uvjetima građenja.
Iz navedenog proizlazi da će porezni obveznik morati obračunati i platiti PDV kada isporučuje građevinsko zemljište ukoliko je upisan u registar obveznika PDV-a. U tom će slučaju morati izdati račun sukladno odredbama čl. 78. i 79. Zakona o PDV-u. U navedenom slučaju primatelj na navedeno stjecanje nema obvezu plaćanja poreza na promet nekretnina.
Ukoliko je isporučitelj građevinskog zemljišta primjerice građanin koji nije upisan u registar obveznika PDV-a tada na navedenu isporuku neće obračunati PDV, niti će ispostaviti račun, već će stjecatelj zemljišta podlijegati odredbama Zakona o porezu na promet nekretnina (Nar. nov., br. 69/97., 26/00. – Odluka USRH, 153/02, 22/11, 143/14).
U vezi oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina napominjemo da su ista propisana čl. 11., 12. i 13. Zakona o porezu na promet nekretnina. Također napominjemo da je čl. 5. istoga Zakona propisano da se prometom nekretnina, u smislu toga Zakona, ne smatra stjecanje nekretnina na koje se plaća PDV. Iz navedenog proizlazi da ukoliko je isporučitelj obvezan obračunati i platiti PDV, tada stjecatelj nije obvezan platiti porez na promet nekretnina i obrnuto.
