Društvo G. P. d.o.o. (u daljnjem tekstu: Društvo), dostavilo nam je upit ima li inozemno trgovačko društvo, koje je osnivač i vlasnik Društva, pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost. Kako se navodi u upitu, Društvo inozemnom trgovačkom društvu obavlja usluge promidžbe proizvoda, izrađuje brošure, letke i slično, obavlja stručne usluge kao što su analize lijekova i usluge registracije lijekova.
U vezi s navedenim odgovaramo u nastavku.
Sukladno odredbi članka 2. stavak 1. točka 1.a Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. – 94/09., dalje: Zakon) porez na dodanu vrijednost plaća se na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti.
Kod oporezivanja usluga s elementom inozemnosti mjesto oporezivanja propisano je odredbama članka 5. Zakona.
Odredbama članka 5. stavka 1. Zakona propisano je da se porez na dodanu vrijednost plaća se prema mjestu isporuke dobara ili obavljanja usluga, pri čemu se tuzemstvo (Republika Hrvatska) smatra jednim mjestom isporuke dobara, odnosno obavljanja usluga. Prema odredbama članka 5. stavak 3. Zakona mjestom obavljanja usluga razumijeva se sjedište poduzeća koje obavija usluge ili mjesto gdje se usluge stalno obavljaju. Ako uslugu obavi poslovna jedinica, onda se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto sjedišta poslovne jedinice. Ako takvo mjesto ne postoji, tada se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto gdje poduzetnik koji obavlja uslugu ima svoje stalno boravište ili prebivalište.
Odredbama članka 5. stavka 5. Zakona, iznimno od stavka 3. istoga članka Zakona, propisano je ako je primatelj jedne od usluga iz stavka 6. istoga članka Zakona poduzetnik tada se smatra da je usluga obavljena tamo gdje je sjedište poduzeća primatelja. Ako se usluga obavija poslovnoj jedinici, tada se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto sjedišta poslovne jedinice primatelja. Navedeno se ne odnosi na usluge iz stavka 4. istoga članka Zakona.
Kod promidžbenih usluga, uključujući i usluge posredovanja u tim uslugama (npr. usluge oglašavanja u novinama), odnosno kod ustupanja informacija (npr. rezultata ispitivanja javnog mnijenja i istraživanja tržišta), uključujući i informacije o poslovnim postupcima i iskustvu (know-how) mjesto obavljanja usluga utvrđuje se prema odredbama članka 5. stavak 6. točke 2. i 5. Zakona, a u vezi s odredbom članka 5. stavka 5. Zakona, odnosno prema odredbama članka 33, stavak 8. točke 2. i 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ( Nar. nov. br.149/09. u daljnjem tekstu: Pravilnik), u vezi s odredbom članka 33. stavka 9. Pravilnika.
Prema odredbama članka 21. a stavak 1. i 2. Zakona porezni obveznici koji u Republici Hrvatskoj nemaju sjedište niti prebivalište, poslovnu upravu, podružnicu ili drugu poslovnu jedincu i ne obavljaju isporuke dobara i usluga u Republici Hrvatskoj imaju pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost koji su im zaračunali porezni obveznici na području Republike Hrvatske za isporuke pokretnih dobara i obavljene usluge. Pravo na povrat poreza ostvaruje se pod uvjetom da u državi podrijetla podnositelja zahtjeva tuzemni porezni obveznik također ima pravo na povrat poreza. Pravo na povrat poreza imaju porezni obveznici koji u razdoblju za koje traže povrat poreza nisu obavljali isporuke dobara i usluga za koje je mjesto oporezivanja u tuzemstvu, osim:
a) prijevoznih i s prijevozom povezanih usluga koje su oslobođene poreza na dodanu vrijednost na temelju odredaba članka 12. točke 31. i 34. i članka 13. ovoga Zakona,
b) usluga za koje je domaći primatelj usluga obvezan obračunati i uplatiti porez na temelju članka 19. stavka 2. ovoga Zakona.
Odredbama članaka 149. do 154. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov. br. 149/09) propisan je postupak povrata poreza na dodanu vrijednost inozemnim poduzetnicima iz članka 21.a stavka 1. Zakona kojima su isporuke dobara i usluga obavili tuzemni poduzetnici.
Odredbom članka 149. stavak 3., 4. i 6. propisano je da porezni obveznici imaju pravo na povrat poreza za isporuke pokretnih dobara i obavljene im usluge koje su koristili u svrhu obavljanja poduzetničke djelatnosti. Pravo na povrat poreza ne može se ostvariti ako je povrat poreza korišten po drugim osnovama. Porezni obveznici imaju za isporuke pokretnih dobara i obavljene usluge pravo na povrat poreza u skladu s odredbama članka 20. i 22. f Zakona i pod uvjetima i u opsegu pod kojim tuzemni porezni obveznici imaju pravo na povrat poreza u državi podrijetla tog poreznog obveznika odnosno podnositelja zahtjeva.
Stoga, u slučaju da Društvo obavlja inozemnom trgovačkom društvu usluge koje su prema odredbama članka 5. stavka 5. Zakona oporezive prema sjedištu primatelja usluge, tada Društvo ispostavlja račun bez obračunatog hrvatskog poreza na dodanu vrijednost. Ako se radi o uslugama Društva obavljenim inozemnom društvu koje su oporezive u tuzemstvu kao što je ispitivanje i registracija lijekova, tada će ispostaviti račun sa obračunatim porezom na dodanu vrijednost. Nadalje, ako inozemno trgovačko društvo u Republici Hrvatskoj nema sjedište niti prebivalište, poslovnu upravu, podružnicu ili drugu poslovnu jedinicu i ne obavlja isporuke dobara i usluga u Republici Hrvatskoj, uz zadovoljenje svih ostalih uvjeta propisanih člancima 149. do 154. Pravilnika, ima pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost koji mu je zaračunao tuzemni porezni obveznik.