Podnositelj upita tuzemni porezni obveznik obratio nam se u ime klijenta trgovačkog društva iz Republike Turske u vezi oporezivanja PDV-om pravnih usluga koje se odnose na pripremu pravne dokumentacije i potrebne izvide, a sve u vezi s dobivanjem koncesije nad nekretninom i javnim pomorskim dobrom u Republici Hrvatskoj od strane klijenta. U upitu se ističe kako je podnositelj upita do sada na predmetne usluge obračunavao PDV obzirom da se koncesija treba ishoditi u svezi nekretnine, međutim podnositelj upita napominje kako ga je klijent nedavno obavijestio da je dobio usmeno mišljenje da se na takve usluge treba primijeniti prijenos porezne obveze sukladno članku 17. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
U vezi navedenog odgovaramo u nastavku.
Prema članku 17. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14 i 115/16, dalje: Zakon o PDV-u) mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku koji djeluje kao takav smatra se mjesto sjedišta tog poreznog obveznika. Ako se te usluge obavljaju stalnoj poslovnoj jedinici poreznog obveznika u mjestu koje je različito od mjesta sjedišta poreznog obveznika, mjestom obavljanja usluga smatra se sjedište stalne poslovne jedinice. Ako takvo sjedište ili stalna poslovna jedinica ne postoje, mjestom obavljanja usluga smatra se prebivalište ili uobičajeno boravište poreznog obveznika primatelja usluge.
Nadalje, člankom 19. Zakona o PDV-u propisano je da se mjestom obavljanja usluga u vezi s nekretninama, uključujući usluge stručnjaka i posrednika za prodaju nekretnina, smještaj u hotelima ili objektima slične namjene uključujući kampove za odmor ili mjesta uređena za kampiranje, davanje prava na uporabu nekretnina i usluge pripreme i koordinacije građevinskih radova, kao što su usluge arhitekata i građevinskog nadzora, smatra mjesto gdje se nekretnina nalazi.
Člankom 31.a stavcima 1. i 2. Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011 (dalje: Uredba) propisane su usluge povezane s nepokretnom imovinom iz članka 47. Direktive 2006/112/EZ (dalje: Direktiva) koje uključuju samo one usluge koje imaju dovoljno izravne veze s nepokretnom imovinom odnosno one koje posebice obuhvaćaju iste.
Međutim, člankom 31.a stavkom 3. točkom h) Uredbe propisano je da stavak 1. tog članka ne obuhvaća pravne usluge koje nisu obuhvaćene stavkom 2. točkom q) istog članka koje su povezane s ugovorima, uključujući usluge savjetovanja koje se pružaju u uvjetima ugovora za prijenos nepokretne imovine, za izvršenje takvog ugovora ili za dokazivanje postojanja takvog ugovora ako takve usluge nisu specifične za prijenos vlasništva nad nepokretnom imovinom, te se iste ne smatraju uslugama povezanim s nepokretnom imovinom iz članka 47. Direktive obzirom da nemaju dovoljno izravne veze s tom imovinom.
Kad tuzemno odvjetničko društvo obavi za klijenta iz treće zemlje usluge pripreme pravne dokumentacije i potrebne izvide, a sve u vezi s dobivanjem koncesije nad nekretninom i javnim pomorskim dobrom u Republici Hrvatskoj, napominjemo da se u tom slučaju navedene usluge prema članku 31.a stavku 3. točki h) Uredbe ne smatraju uslugama koje imaju dovoljno izravne veze s nepokretnom imovinom iz članka 47. Direktive. Stoga, tuzemno odvjetničko društvo na takve usluge neće obračunati PDV već će primijeniti prijenos porezne obveze na primatelja usluge prema članku 17. stavku 1. Zakona o PDV-u te će ispostaviti račun sukladno članku 79. stavku 7. Zakona o PDV-u s naznakom „prijenos porezne obveze“ ili engleski izraz „reverse charge“.
