Predmeti spor vođen je povodom tužiteljeva zahtjeva socijalnog osiguravatelja prema tuženiku osiguravatelju osobe odgovorne za štetu prouzročenu upotrebom motornog vozila za naknadu novčanog iznosa od 26 480 79 EUR Utuženi iznos predstavlja troškove liječenja tužiteljeve osiguranice B P ozlijeđene u štetnom događaju od 4 studenog 1994 kojeg je skrivio D B tuženikov osiguranik U ovoj revizijskoj fazi postupka i dalje je među strankama prijeporno pitanje zastare predmetne tražbine odnosno primjenjuje li se u ovom slučaju na regresni zahtjev osiguravatelja zastarni rok od 3 godine kako je to ocijenio drugostupanjski sud ili opći zastarni rok od 5 godina kako to tvrdi tužitelj i kako je zaključio prvostupanjski sud Drugostupanjski sud je preinačavanje prvostupanjske presude obrazložio navodeći kako je predmetno potraživanje inozemnog nositelja socijalnog osiguranja potraživanje naknade štete pa zastara nastupa protekom roka od 3 godine od dana isplate zahtijevanih iznosa Nadalje drugostupanjski sud smatra da prvostupanjski sud nije pravilno odlučio o tuženikovu prigovoru zastare kada je odbio taj prigovor primijenivši odredbu čl 371 Zakona o obveznim odnosima dalje ZOO Ovo svoje stajalište suprotno mišljenju prvostupanjskog suda obrazložio je navodeći kako se rok zastare potraživanja naknade uzrokovane štete u konkretnom slučaju određuje prema odredbi čl 376 st 1 ZOO a i iznosi tri godine pa budući da je između stranaka neprijeporno da je tužitelj plaćanja za troškove liječenja svoje osiguranice obavljao u vremenu od 4 studenog 1994 do 22 siječnja 1996 a da je tužba podnesena 16 srpnja 1999 to je protekao trogodišnji zastarni rok u ovoj pravnoj stvari Drugostupanjski sud je odlučujući na opisan način pogrešno primijenio materijalno pravo Naime tužitelj je pravo regresa iznosa troškova ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
