Predmet spora je zahtjev za isplatu dobitka iz kladioničke igre a koji je tužitelj kako to tvrdi ostvario kladeći se na rezultate utrke održane dana 10 srpnja 2005 Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev prihvatio polazeći od činjenice da tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva uz tvrdnju o postojanju pogreške u ispisu kladioničke liste pozivajući se pritom na odredbu članka 6 st 2 svojih Pravila o igri na sreću klađenjem prema kojoj se u slučaju pogreške u ispisu kladioničke liste ili promjene na kladioničkoj listi uzima u obzir podatak koji je zapisan na magnetskom mediju priređivača u trenutku ispisa listića Ocijenivši da je navedena odredba Pravila koja sadržajno predstavlja opće uvjete tuženika nepravična i pretjerano stroga prema jednoj ugovornoj strani pozivom na odredbu čl 143 st 2 Zakona o obveznim odnosima u nastavku teksta ZOO prvostupanjski sud odbio je primjenu odredbe čl 6 Pravila Ujedno smatra da su stranke nakon što je tužitelj izvršio uplatu za klađenje sklopile ugovor prema uvjetima koji su tada bili poznati dakle prema sadržaju izložene kladioničke liste a tuženik da nije ovlašten ugovor jednostrano mijenjati a koje ovlaštenje da bi proizlazilo iz navedene odredbe Pravila Stoga zaključuje da ni s obzirom na odredbu čl 26 ZOO a nema mjesta primjeni navedene odredbe Pravila Slijedom navedenog prvostupanjski sud smatra da je neodlučno za odluku u ovom sporu što je u vrijeme klađenja bilo zapisano na magnetskom ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
