Najkraće trajanje godišnjeg odmora uređeno je odredbom čl 55. Zakona o radu Prema toj odredbi godišnji odmor ne može trajati kraće od 4 tjedna (za maloljetnog radnika i radnika koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, trajanje godišnjeg odmora ne može biti kraće od 5 tjedana).
Međutim, s obzirom na odredbu čl. 62. ZR-a o mogućnosti korištenja godišnjeg odmora u dijelovima, u praksi je potrebno tjedne godišnjeg odmora preračunati u dane godišnjeg odmora.
S tim je ciljem propisano da je broj radnih dana koji se uračunavaju u trajanje godišnjeg odmora potrebno utvrditi odredbama kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu.
Iz navedenog proizlazi da je broj radnih dana koji se uračunavaju u dane godišnjeg odmora (tj. u radni tjedan) potrebno odrediti nekim od spomenutih akata (najčešće će to biti 5 ili 6 radnih dana, s obzirom na raspored rada kod određenog poslodavca, odnosno s obzirom na to rade li radnici i subotom ili ne), ali ako se to i ne učini, a s obzirom na odredbe ZR-a o tjednom odmoru (čl. 54. ZR-a), dolazi se do zaključka da radni tjedan ima 6 radnih dana , koji se onda uračunavaju u dane godišnjeg odmora (u takvom slučaju radnik ima pravo na najmanje 24 dana godišnjeg odmora, ali mu se u radne dane uračunavaju i subote) Međutim, napominjemo kako se blagdani i neradni dani određeni zakonom ne uračunavaju u trajanje godišnjeg odmora, a jednako tako ni razdoblja privremene nesposobnosti za rad (bolovanje) koje je utvrdio ovlašteni liječnik.
Što se tiče korištenja godišnjeg odmora u dijelovima te prenošenja godišnjeg odmora u slijedeću kalendarsku godinu prema odredbi čl. 62., st. 1. ZR-a, radnik ima pravo godišnji odmor koristiti u dva dijela, osim ako se s poslodavcem drukčije ne dogovori.
Godišnji se odmor prema tome može koristi i jednokratno (u jednome dijelu), no ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, dio u trajanju od najmanje dva tjedna neprekidno mora mu se omogućiti tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor. Neiskorišteni, tj. preostali dio godišnjeg odmora radnik može prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu, ali ga mora iskoristiti (mora mu se omogućiti korištenje tog dijela odmora) najkasnije od 30. lipnja sljedeće godine. Međutim, od navedenog pravila obvezatnog korištenja godišnjeg odmora u trajanju od dva tjedna neprekidno u tijeku kalendarske godine za koju je godišnji odmor stečen, ZR predviđa i nekoliko iznimaka, u kojim slučajevima će se i ovaj dio godišnjeg odmora moći prenijeti u sljedeću godinu. Jedna od takvih iznimaka je i godišnji odmor radnice koja je cijelu prethodnu godinu bila na rodiljnom/roditeljskom dopustu i koja cijeli godišnji odmor iz prethodne godine može prenjeti u narednu (bez obzira što u prethodnoj godini efektivno nije radala niti jedan dan).
(Detaljna pojašnjenja o pravu na godišnji odmor, načinima njegovog korištenja i prenošenja u narednu godinu, regresu, isplati naknade za neiskorišteni odmor i odgovore na druga aktualna pitanja iz radnih odnosa možete dobiti na RRiF-ovom seminaru koji se održava 6. lipnja na lokaciji Martićeva 29., Zagreb)
