Hrvatski sabor donio je odluku prema kojoj se ne daje vjerodostojno tumačenje naslovljenih odredbi Zakona o radu uz obrazloženje koje se prenosi u nastavku.
Odredba čl. 77. st. 1. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14. – 151/22.) nedvojbeno određuje kako pravo na godišnji odmor ima radnik za svaku kalendarsku godinu u trajanju od najmanje četiri tjedna, a u trajanju od najmanje pet tjedana ima samo maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja. Trajanje godišnjeg odmora duže od propisanog, kao i broj radnih dana koji se uračunavaju u godišnji odmor mogu se utvrditi kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, tako da nema dvojbi oko primjene navedene odredbe u praksi.
Sukladno navedenom nema potrebe za davanjem vjerodostojnog tumačenja navedene odredbe.
