Vezano za upit gosp. I. G. o odgovornosti za porezne dugove obrta u nastavku odgovaramo. Podnositelj upita navodi da je vlasnik obrta te nema poreznih dugova i u cilju proširenja poslovanja postoji plan o zajedničkom obavljanju obrta na način da se njegovom obrtu pridruži drugi trgovački obrt koji ima poreznih dugovanja. Stoga podnositelja upita zanima da li u tom slučaju postaje dužnik u poreznom dugu te što se dešava s poreznim dugom kada vlasnik obrta stekne uvjete za mirovinu i istupi iz obrta.
U skladu s propisanim odredbama Zakona o obrtu (Nar. nov., br. 77/93., 90/96.,102/98., 64/01., 71/01., 49/03. – proč. tekst, 68/07. i 79/07., članak 37.), dvije ili više fizičkih osoba mogu zajednički obavljati djelatnost obrta, pri čemu se njihovi međusobni odnosi sporazumno utvrđuju pisanim ugovorom, u pravilu ugovorom o ortaštvu.
Porezni obveznik može biti samo fizička osoba, a ne i obrt (obrtnička radnja), budući obrt nema pravnu osobnost jer isti predstavlja obavljanje dopuštenih djelatnosti od strane fizičkih osoba - obrtnika. Pri tom vrijedi istaći da u smislu poreznih propisa, kada više fizičkih osoba ostvaruje dohodak zajedničkim obavljanjem samostalne djelatnosti (supoduzetništvo), tada svaka fizička osoba (supoduzetnik) plaća porez na dio dohotka koji joj pripada od zajedničke samostalne djelatnosti.
U slučaju prijenosa obrta, s poreznog stajališta odlučno je utvrditi radi li se o prijenosu gospodarske cjeline, odnosno radi li se o nastavku poslovanja u smislu poreznih propisa.
Utvrđivanje poreza na dohodak iz zajedničkog dohotka obavlja se sukladno propisanom odredbama Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04. i 73/08.) i Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09. i 146/09.).
U skladu s odredbama članka 39. navedenog Zakona i članka 49. navedenog Pravilnika o porezu na dohodak, dohodak ostvaren obavljanjem zajedničke samostalne djelatnosti utvrđuje se kao jedinstveni dohodak u skladu s odredbama članka 19. do 24. Zakona o porezu na dohodak. Zajednički ostvaren dohodak ili gubitak dijeli se na pojedine supoduzetnike prema ugovoru. Ako ugovor nije sklopljen dohodak ili gubitak se dijeli na jednake dijelove. Tako utvrđenom dijelu dohotka ili gubitka svakog supoduzetnika dodaju se primici i odbijaju izdaci iz članka 49. stavci 6. i 7. navedenog Pravilnika o porezu na dohodak. Supoduzetnici koji ostvaruju zajednički dohodak obvezni su imenovati nositelja zajedničke djelatnosti, a ako to propuste učiniti, nositelja zajedničke djelatnosti imenovati će Porezna uprava Nositelj zajedničke djelatnosti prvenstveno odgovora za vođenje poslovnih knjiga, plaćanje poreznih i drugih obveza, podnošenje prijava i izvješća i izvršavanje drugih propisanih obveza koje proizlaze iz zajedničke djelatnosti i zajedničke imovine i imovinskih prava. Ovdje je potrebno posebno istaći da je do kraja mjeseca siječnja tekuće za proteklu godinu nositelj zajedničke djelatnosti obvezan podnijeti ispostavi Porezne uprave nadležnoj prema svome prebivalištu ili uobičajenom boravištu prijavu o utvrđenom dohotku od zajedničke djelatnosti na propisanom obrascu DOH-Z. Uz to. i svaki supoduzetnik dužan je podnijeti svoju prijavu poreza na dohodak na propisanom obrascu OOH.
Sukladno propisanom člankom 30. stavkom 2. navedenog Pravilnika, o nastavku poslovanja samostalne djelatnosti (radnje, obrta, slobodnog zanimanja i drugo) radi se u slučaju prodaje ili predaje (otuđenja) cijele gospodarstvene djelatnosti, pod uvjetom da sljednik preuzme u svoje poslovne knjige stvari i prava prema popisu dugotrajne imovine po vrstama, količinama i vrijednostima, te zalihe, tražbine i obveze koje se odnose na preuzetu kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu. Predaja cijele gospodarstvene cjeline obvezuje sljednika da nekretnine prema popisu dugotrajne imovine upiše u zemljišne knjige, a motorna vozila prenese u vlasništvo.
Slijedom navedenog, ako supoduzetnik istupi iz zajedničkog obrta, pri čemu drugi supoduzetnik nastavlja s poslovanjem obrta te su ispunjeni navedeni uvjeti iz članka 30. stavka 2. Pravilnika o porezu na dohodak, tada postoji osnova za stajalište da se radi o nastavku poslovanja obrta. U tom slučaju, za porezno razdoblje iza kojeg slijedi nastavak poslovanja dohodak se utvrđuje prema člancima od 19. do 24. navedenog Zakona i člancima 23., 24. i 25. Pravilnika o porezu na dohodak. Otuđitelj i stjecatelj utvrđuju svaki svoj dohodak za odgovarajuće razdoblje kraće od poreznog razdoblja: otuđitelj do kraja mjeseca u kojemu je otuđenje izvršeno, a stjecatelj od početka idućeg mjeseca nakon mjeseca u kojemu je otuđenje izvršeno.
Odredbe o odgovornosti Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 147/08,. u nastavku. OPZ, članak 25. do članak 32.) propisuju pod kojim uvjetima i u kojem opsegu uz poreznog obveznika i druge osobe mogu odgovarati za ispunjenje obveza iz porezno - pravnog odnosa te je člankom 29. OPZ-a propisana odgovornost preuzimatelja gospodarske cjeline.
Sukladno propisanom člankom 29. stavcima 1. i 2. OPZ-a, pri prijenosu vlasništva gospodarske cjeline, stjecatelj se smatra poreznim jamcem za: porez čija se obveza plaćanja temelji na poslovanju gospodarske cjeline prije stjecanja, te porez koji se plaća po odbitku (porez na dohodak od nesamostalnog rada) pod uvjetom da je obveza plaćanja tog poreza nastala u godini u kojoj je izvršen prijenos vlasništva gospodarske cjeline, s tim da je jamstvo stjecatelja ograničeno vrijednošću stečene imovine. Iznimno, na stjecanje u stečajnom i ovršnom postupku ne primjenjuje se odredba o odgovornosti stjecatelja za porez čija se obveza plaćanja temelji na poslovanju gospodarske cjeline prije stjecanja iz članka 29. stavka 1. točke 1. OPZ-a.
U smislu odredbi o odgovornosti OPZ-a, odlučno je utvrditi radi li se o prijenosu gospodarske cjeline, pri čemu je člankom 5. stavkom 1. Pravilnika o postupanju u dobroj vjeri sudionika porezno- pravnog odnosa, gospodarskoj cjelini te obrascima prijave činjenica za koje postoji obveza prijavljivanja i izjave o izvorima stjecanja imovine (Nar. nov., br. 59/09.) propisano kada se smatra da preneseni obrt predstavlja gospodarsku cjelinu. S poreznog stajališta, smatrat će se da preneseni obrt predstavlja gospodarsku cjelinu iz članka 33. stavka 1. OPZ-a ako je na stjecatelja izvršen prijenos svih stvari, opreme, zalihe, potraživanja, prava i obveza koje čine kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu obrta.
Stjecatelj obrta na kojeg je izvršen prijenos svih stvari, opreme, zalihe, potraživanja, prava i obveza koje čine kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu obrta je porezni jamac i to; za porez čija se obveza plaćanja temelji na poslovanju gospodarske cjeline prije stjecanja, te za porez koji se plaća po odbitku, s time da za porez za odbitku jamči u dijelu u kojem je obveza plaćanja poreza po odbitku nastala u istoj godini kada je došlo i do prijenosa obrta kao gospodarske cjeline.
Opseg odgovornosti stjecatelja obrta ograničena je vrijednošću stečene imovine.
Stjecatelj obrta odgovara kao porezni jamac za porezni dug ako ga u roku nije platio porezni obveznik, pri čemu porezno tijelo poziva poreznog jamca na plaćanje poreznog duga.
Pri tom također vrijedi istaći da se međusobni odnosi osoba koje žele zajednički obavljati obrt uređuju ugovorom koji može biti od utjecaja na utvrđivanje i naplatu poreza tih osoba po osnovi obavljanja obrta. Naime, ako se stjecatelj obrta obvezao kao jamac platac za porezni dug, npr. sporazumom (ugovorom) koji je sklopljen između otuđitelja i stjecatelja obrta, tada odgovara kao glavni dužnik za porezni dug kojeg u roku nije platio porezni obveznik - otuđitelj i porezno tijelo može zahtijevati ispunjenje bilo od poreznog obveznika - otuđitelja, bilo od stjecatelja kao jamca platoa ili od obojice u isto vrijeme sukladno propisanom člankom 30. stavkom 2. OPZ-a u vezi s člankom 111. stavkom 3. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05. i 41/08.).
Vezano za primjenu propisa o porezu na dodanu vrijednost pri prijenosu obrta kao gospodarske cjeline, mjerodavne su odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95., 106/96., 164/98., 105/99., 54/00., 73/00., 127/00., 48/04., 82/04., 90/05., 76/07., 87/09. i 94/09.) i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09.). Sukladno propisanom člankom 8. stavkom 7. navedenog Zakona i člankom 58. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ako obračunani porez na dodanu vrijednost pri stjecanju gospodarske cjeline ili pogona stjecatelj u cijelosti može odbiti kao pretporez, tada se ne plaća porez na dodanu vrijednost a taj se prijenos smatra neoporezivim.
Međutim, ako nije ispunjen propisani uvjet da bi se prijenos smatrao neoporezivim, tada se prilikom prijenosa gospodarske cjeline ili pogona mora izračunati porezna osnovica sukladno propisanom člankom 58. stavcima 2. i 3. navedenog Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost Porezna osnovica se utvrđuje prema naknadi za svako pojedinačno isporučeno dobro. Ako pri isporuci nije utvrđena naknada za svako isporučeno dobro, potrebno je utvrđeni ukupni iznos naknade za prenesenu gospodarsku cjelinu ili pogon podijeliti na naknade za svako preneseno dobro. Pri podjeli ukupne naknade polazi se od knjigovodstvene vrijednosti dobara utvrđenih u posljednjoj bilanci isporučitelja. Preuzeti dugovi se ne odbijaju od porezne osnovice. Porez se kod prijenosa gospodarske cjeline uvijek obračunava prema izdanim računima pa i onda kada je stjecatelju dopušteno oporezivanje prema primljenim (naplaćenim) naknadama.
