Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika sad pok N L zbog štetnog događaja koji se zbio kada je prilikom odlaska na službeni put u prednika tužitelja pucao nepoznati počinitelj od kojih ozljeda je isti preminuo U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je prednik tužitelja bio u radnom odnosu kod tuženika sve do dana svoje smrti u svojstvu predsjednika Nadzornog odbora te da je na njega ispred njegove kuće u 6 40 sati pucao nepoznati počinitelj od kojih posljedica je isti preminuo da je z svezi s tim događajem tuženik sačinio prijavu o ozljedi na radu u kojoj se navodi da je prednik tužitelja stradao prilikom dolaska na posao kao i da je u tijeku kazneni postupak protiv nepoznatog počinitelja Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev uz zaključak da u ovom slučaju nema odgovornosti tuženika za nastalu štetu sukladno čl 102 Zakona o radu dalje ZR te odredbama o objektivnoj odštetnoj odgovornosti Zakona o zaštiti na radu i to zato što poslodavac ne odgovara za nastalu štetu koja je posljedica protupravnog djelovanja trećih osoba i koja nije sastavni dio procesa rada Ističu da bi poslodavac u konkretnom slučaju bio odgovoran za nastalu štetu radniku samo ako je ona posljedica utjecaja tehnološkog procesa i ako je šteta posljedica propisa zaštite na radu kao sustavnog dijela organizacije rada Slijedom toga nižestupanjski sudovi ocjenjuju da se ovdje ne radi o šteti na radu i u vezi s radom kao i da tužitelji nisu dokazali da bi tuženik bio odgovoran za odnosnu štetu stoga su u ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku