Gospođa D. B. iz Slavonskog Broda, koja obavlja knjigovodstvene usluge obratila se s upitom o tome imaju li porezni obveznici pravo na odbitak pretporeza temeljem računa za noćenje djelatnika koje poslodavac upućuje na službeni put ili na rad na terenu.
Na postavljeno pitanje odgovaramo u nastavku.
Pravo na odbitak PDV-a (pretporeza), prema odredbama članka 57. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19 i 138/20, u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u), nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti, a porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članka 58, 59, 60, 61 i 62. Zakona o PDV-u.
Prema članku 58. stavku 1. Zakona o PDV-u porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluga koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija pri čemu moraju biti ispunjeni propisani uvjeti za odbitak pretporeza iz članka 60. Zakona o PDV-u.
Odredbama članka 131. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17, 41/17, 128/17, 1/19, 1/20 i 1/21) propisano je da porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhu njegove gospodarske djelatnosti. Porezni obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak pretporeza koji je zaračunan na primljene isporuke kao što su privatno motivirana ulaganja, pripremna ulaganja i slično koje nisu primljene u svrhu obavljanja gospodarske djelatnosti poreznog obveznika.
O pravu na odbitka pretporeza glede troškova službenih putovanja Sud Europske unije donio je presudu C-124/12 od 18. srpnja 2013. prema kojoj: „Članak 168. točka (a) i članak 176. stavak 2. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da im je protivno nacionalno zakonodavstvo na temelju kojeg porezni obveznik koji snosi troškove usluga prijevoza, radne odjeće, zaštitne opreme i službenih putovanja osoba koje za njega rade nema pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost koji se odnosi na te troškove jer mu je navedene osobe na raspolaganje stavio drugi subjekt pa se stoga one u smislu tog zakonodavstva ne mogu smatrati članovima osoblja poreznog obveznika, iako se navedeni troškovi mogu smatrati izravno i trenutačno povezanima s općim troškovima koji se odnose na sve gospodarske djelatnosti tog poreznog obveznika.“
U skladu s navedenim, smatramo da porezni obveznik uz ispunjenje uvjeta propisanih člankom 60. Zakona o PDV-u ostvaruje pravo na odbitak pretporeza za smještaj radnika na službenom putu, obzirom da se radi o isporukama koje su mu obavljene za potrebe obavljanja gospodarske djelatnosti.
Napominjemo da smo se o smještaju radnika na terenu i odbitku pretporeza očitovali odgovorom KLASA: 410-19/18-02/169, UR. BROJ: 513-07-21-01/18-02 od 20. srpnja 2018. godine.
