Upit poreznog savjetnika o obvezi plaćanja poreza na promet nekretnina na ugovor o ustupu potraživanja.
Naime, fizička osoba – razlučni vjerovnik ima potraživanje u stečajnom postupku prema stečajnom dužniku. Potraživanje je osigurano založnim pravom na nekretninama stečajnog dužnika. Pred nadležnim Trgovačkim sudom provodi se stečajni postupak nad stečajnim dužnikom u kojem se prodaju pokretnine i nekretnine stečajnog dužnika. Fizička osoba – razlučni vjerovnik natječe se za kupnju cjelokupne imovine stečajnog dužnika na način da Trgovački sud imovinu stečajnog dužnika dosudi fizičkoj osobi pod uvjetom isplate vrijednosti pokretnina i pripadajućih troškova stečajnog postupka u gotovu novcu, dok se vrijednost nekretnina prebija s vrijednošću dijela njegova potraživanja.
Međutim, fizička osoba – razlučni vjerovnik (sada cedent) sklapa Ugovor o ustupu potraživanja (cesiju) s pravnom osobom (cesionarom) te svoje potraživanje i položaj u stečajnom postupku u cijelosti prenosi na tu pravnu osobu uz naknadu u visini potraživanja. Slijedom navedenog u zemljišnoj knjizi se vrši upis pravne osobe (cesionara) kao nositelja razlučnog prava na nekretninama stečajnog dužnika.
Trgovački sud donosi pravomoćni zaključak o predaji kojim se utvrđuje nastup uvjeta za stjecanje prava vlasništva na strani cesionara, te se imovina stečajnog dužnika u cijelosti predaju u posjed i vlasništvo cesionara.
Pitanje je može li se ugovor o ustupu potraživanja sklopljen između cedenta i cesionara smatrati ugovorom o prijenosu nekretnina te podliježe li obvezi plaćanja poreza na promet nekretnina.
Prema odredbama čl. 4. Zakona o porezu na promet nekretnina (Nar. nov., br. 69/97., 153/02., 22/11. i 143/14. – dalje: Zakon) predmet oporezivanja je promet nekretnina. Prometom nekretnina, u smislu ovoga Zakona, smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj, te se između ostaloga smatra i stjecanje na temelju odluke suda.
Prema čl. 80., 81. i 84. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05., 41/08. i 125/11.) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. S tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, pravo iz ugovora s jamcem, pravo na kamate, ugovorna kazna i sl. Primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
Slijedom svega navedenog, smatra se da ne postoji obveza plaćanja poreza na promet nekretnina temeljem sklopljenog ugovora o ustupu potraživanja budući temeljem istog cesionar stupa u pravni položaj cedenta. Istim ugovorom cesionar ne stječe nekretnine već u stečajnom postupku postaje razlučni vjerovnik umjesto cedenta.
Međutim donošenjem pravomoćne odluke nadležnog Trgovačkog suda kojom se utvrđuje da su nastupili uvjeti za stjecanje prava vlasništva na strani cesionara te da se nekretnine stečajnog dužnika predaju u posjed i vlasništvo cesionara, nastaje obveza plaćanja poreza na promet nekretnina.
Također se napominje da se temeljem čl. 5. Zakona prometom nekretnina, u smislu ovoga Zakona, ne smatra stjecanje nekretnina na koje se plaća porez na dodanu vrijednost. O obvezi plaćanja poreza na dodanu vrijednost dostavlja se mišljenje Ministarstva financija, Porezne uprave KLASA: 410-19/15-01/27, URBROJ: 513-07-21-01/15-2 od 2. veljače 2015. godine.
