Obveza plaćanja PDV-a pri uvozu dobara uz primjenu carinskog postupka 42

 Porezni obveznik iz dostavnog popisa postavio je upit o odgovornosti špeditera za obvezu plaćanja poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) pri uvozu dobara uz primjenu carinskog postupka 42. U upitu se navodi da porezni obveznik kao špediterska tvrtka obavlja postupak uvoznog carinjenja robe za uvoznika - poreznog obveznika iz druge države članice Europske unije koji uvozi robu iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku uz primjenu postupka 42, jer je roba namijenjena osobi u drugoj državi članici Europske unije. U upitu se navodi da porezni obveznik iz dostavnog popisa nema ulogu poreznog zastupnika te da će uvoznik za potrebe navedenog posla ishoditi PDV identifikacijski broj od Porezne uprave Republike Hrvatske. Budući će kod postupka uvoznog carinjenja robe zbog potrebe jamstva plaćanja carinskih davanja u Uvoznu carinsku deklaraciju porezni obveznik iz dostavnog popisa biti obvezan upisati i broj svoje uvozne carinske garancije kao špeditera, postavlja se pitanje hoće li odgovarati za obvezu plaćanja PDV-a uvoznika te hoće li biti terećen ukoliko uvoznik ne izvrši svoju obvezu plaćanja PDV-a.
      Sukladno odredbama čl. 44. st. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13. - Rješenje USRH, 148/13. i 153/13. - Rješenje USRH, u daljnjem tekstu: Zakon) oslobođenje od plaćanja PDV-a pri uvozu dobara na područje Republike Hrvatske, ako je ta dobra uvoznik ili osoba koja je određena kao porezni dužnik pri uvozu neposredno nakon uvoza isporučio unutar Europske unije uz primjenu oslobođenja od PDV-a iz čl. 41. st. 1. t. a) i d) Zakona, ostvaruje se samo ako je uvoznik u trenutku uvoza Carinskoj upravi pružio najmanje sljedeće podatke:
      a) svoj PDV identifikacijski broj izdan u Republici Hrvatskoj ili PDV identifikacijski broj svoga poreznog zastupnika, koji jamči za plaćanje PDV-a, izdan u Republici Hrvatskoj,
      b) PDV identifikacijski broj stjecatelja, izdan u drugoj državi članici, kojemu se isporučuju dobra prema čl. 41. st. 1. t. a) Zakona ili vlastiti PDV identifikacijski broj izdan u državi u kojoj završava prijevoz ili otprema dobara, ako se dobra prema čl. 41. st. 1. t. d) Zakona premještaju,
      c) dokaz iz kojeg je vidljivo da su uvezena dobra namijenjena za prijevoz ili otpremu iz Republike Hrvatske u neku drugu državu članicu.
 
      Prema odredbama čl. 126. st. 1. Zakona, ako je PDV obvezan platiti porezni obveznik koji u Republici Hrvatskoj nema sjedište, ali ima sjedište u drugoj državi članici Europske unije, taj porezni obveznik može imenovati poreznog zastupnika kao osobu koja je obvezna platiti PDV.
      Porezni zastupnik mora biti porezni obveznik sa sjedištem odnosno prebivalištem ili uobičajenim boravištem u Republici Hrvatskoj. Nadalje, mora biti opunomoćen za zaprimanje pismena, podnošenje prijave PDV-a i obavljanje svih poslova u vezi s utvrđivanjem i plaćanjem PDV-a poreznog obveznika koji ga je imenovao.
      Porezni zastupnik odgovara kao jamac platac za plaćanje PDV-a, kazni i zateznih kamata u vezi s poreznim dugom poreznog obveznika koji ga je imenovao. Porezni obveznik i porezni zastupnik solidarno su odgovorni za obračunavanje i plaćanje PDV-a.
      Slijedom navedenog, porezni obveznik iz druge države članice Europske unije - uvoznik pri obavljanju postupka 42 može i ne mora imenovati poreznog zastupnika u Republici Hrvatskoj. Špediter koji nije imenovan za poreznog zastupnika od strane poreznog obveznika - uvoznika ne snosi odgovornost za obvezu plaćanja PDV-a u smislu Zakona, međutim napominjemo da je za upute o popunjavanju carinskih dokumenata kao i korištenja instrumenata osiguranja plaćanja koji se koriste u carinskim postupcima nadležna Carinska uprava kojoj se možete u vezi istoga obratiti za tumačenje.

Povratak na mišljenja