Društvo iz dostavnog popisa postavilo je sljedeća pitanja u vezi obračuna poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV). U nastavku navodimo dostavljena pitanja i odgovore u vezi istih.
1. Društvo je u pregovorima sa inozemnom kartičnom kućom o korištenju njihove kartice kao sredstva plaćanja na njihovoj autocesti. Inozemna kartična kuća nije registrirana kao tvrtka u tuzemstvu nego su samo registrirani za potrebe PDV-a. Ugovor bi se bazirao na izdavanju računa krajnjem korisniku autoceste od strane inozemne kartične kuće (neto iznos plus PDV), temeljem zbirnog računa svih prolazaka korisnika koji su u posjedu navedene kartice, a koji bi društvo izdalo kartičaru i na to obračunalo i platilo PDV. U vezi s navedenim postavljeno je pitanje da li je opisani način poslovanja moguć, te što treba učiniti društvo u slučaju da krajnji korisnik zatraži izdavanje računa radi priznavanja prava na odbitak pretporeza od njega, a ne od inozemne kartične kuće?
Način poslovanja prema kojem bi inozemna kartična kuća izdavala račun korisniku autoceste, a društvo koje upravlja autocestom inozemnoj kartičnoj kući za uslugu korištenja autoceste je moguć obzirom da ne dolazi do dvostrukog izdavanja računa korisniku za uslugu korištenja autoceste.
U računima koje će izdavati društvo inozemnoj kartičnoj kući treba biti obračunan hrvatski PDV, pa inozemna kartična kuća ima pravo na odbitak tako obračunanog PDV-a obzirom da je u Republici Hrvatskoj registrirana za potrebe PDV-a.
Međutim kada će inozemna kartična kuća izdavati račune korisnicama svoje kartice obračunat će PDV u slučaju kada je korisnik kartice hrvatski ili strani građanin ili strani porezni obveznik koji nije u Republici Hrvatskoj registriran za potrebe PDV-a.
Ako je s druge strane korisnik usluge hrvatski porezni obveznik tada će doći do prijenosa porezne obveze temeljem čl. 75. st. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13. – Rješenje USRH, 148/13. i 153/13. – Rješenje USRH). Stoga u tom slučaju inozemna kartična kuća neće izdati račun sa obračunanim PDV-om, nego će PDV obračunati korisnik usluge hrvatski porezni obveznik. Obračunani PDV korisnik usluge hrvatski porezni obveznik može odbiti kao pretporez tako da će korisnik autoceste temeljem takvog računa moći ostvariti pravo na odbitak pretporeza.
Napominjemo da društvo ne može izdavati račun za korištenje autoceste korisniku, obzirom da bi u tom slučaju korisnik imao dva računa za istu uslugu, jedan račun izdala bi mu inozemna kartična kuća, a drugi račun izdalo bi društvo.
2. Inozemna banka A obavlja usluge vezane uz upravljanje odobrenim sindiciranim kreditom za društvo u kojem sama sudjeluje. Temeljem ugovora o kreditu društvo mora jednom godišnje platiti određene naknade prema inozemnoj banci A kao agentu izabranom od strane zajmodavca, a isto tako treba plaćati i sve druge odvjetničke, javno bilježničke i tehničke usluge koje tvrtke pružaju inokreditorima. Inozemna banka A sukladno ugovoru trošak usluge koju obavlja zajmodavcima i pripadajući PDV dostavlja na plaćanje društvu. Sam iznos PDV-a kojim inozemna banka A tereti društvo nije iskazan na računima počevši sa 1. srpnjem 2013. što onemogućava društvo da preda zahtjev za povrat PDV-a njemačkoj Poreznoj upravi. Stoga se postavlja pitanje da li je način izdavanja računa ispravan i postoji li mogućnost da se PDV koji u konačnici tereti društvo može vratiti od strane njemačke Porezne uprave. Ulazi li takav račun (u bruto iznosu) u PDV prijavu u polje „primljene usluge iz EU po stopi 25%“ i pod „pretporez od primljenih usluga iz EU po stopi od 25%“?
Zakonom o PDV-u propisano je izdavanje računa za isporuke koje obavljaju hrvatski porezni obveznici. Način izdavanja računa koji primjenjuje inozemna banka A propisan je njemačkim poreznim propisima za čije tumačenje nije nadležna hrvatska Porezna uprava.
Što se tiče priznavanja prava na povrat PDV-a u Republici Njemačkoj, za dodatne informacije potrebno je obratiti se njemačkoj Poreznoj upravi.
Iz upita nije razvidno kome se izdaju računi za odvjetničke, javno bilježničke i tehničke usluge, te pretpostavljamo da se ti računi izdaju inozemnoj banci A, koja ih dostavlja na plaćanje društvu u vezi s odobrenim sindiciranim kreditom za što izdaje račun u kojem nije posebno iskazan PDV. Stoga smo mišljenja da se radi o usluzi koja podliježe oporezivanju PDV-om prema općem načelu oporezivanja, odnosno prema sjedištu poreznog obveznika primatelja usluge.
Međutim, obzirom da je riječ o usluzi oslobođenoj plaćanja PDV-a sukladno čl. 40. st. 1. t. b) Zakona o PDV-u tada na navedenu naknadu porezni obveznik primatelj usluge nije obvezan obračunati i platiti PDV.
Tako primljenu uslugu koja je u Republici Hrvatskoj oslobođena PDV-a porezni obveznik ne iskazuje niti u obrascu PDV niti u obrascu PDV-S.
3. Na naplatnim mjestima na autocesti društvo izdaje gotovinske račune, te iste provode kroz Knjigu izlaznih računa kao maloprodajne račune. Korisnici autoceste koji žele ostvariti pravo na odbitak pretporeza, društvu dostave sve maloprodajne račune uz zahtjev za izdavanje računa sa svim propisanim elementima. Račun koji društvo izdaje upisuje se u Knjigu izlaznih računa, a maloprodajni računi se storniraju. U posljednje vrijeme društvo kontaktiraju korisnici iz država članica koji žele račun za 2013. godinu temeljem kojeg bi mogli ostvariti povrat PDV-a. U vezi s navedenim postavlja se pitanje smije li društvo nakon što su već predali konačni obračun PDV-a za 2013. godinu ispostavljati račune za 2013. godinu temeljem kojih bi korisnici iz drugih država članica mogli zatražiti povrat PDV-a?
Pravo na povrat PDV-a poreznom obvezniku koji ima sjedište u drugoj državi članici utvrđuje se u skladu s odredbama koje se odnose na odbitak pretporeza što je propisano čl. 69. st.2. Zakona o PDV-u.
Za ostvarivanje prava na odbitak pretporeza potrebno je imati račune koji sadrže elemente propisane čl. 79. Zakona o PDV-u. Stoga porezni obveznici sa sjedištem u drugoj državi članici za ostvarivanje prava na povrat PDV-a trebaju također imati račune koji sadrže elemente propisane čl. 79. Zakona o PDV-u.
Obzirom da je društvo na obavljene isporuke poreznim obveznicima iz drugih država članica već izdao gotovinske račune u kojima je obračunan PDV koji je iskazan i u konačnom obračunu PDV-a za 2013., smatramo da nema prepreke da porezni obveznik stornira gotovinske račune i izda račune koji imaju sve elemente propisane čl. 79. Zakona o PDV-u. Obzirom da ovakav način storniranja gotovinskog računa i izdavanje računa koji ima sve elemente iz čl. 79. Zakona o PDV-u ne utječe na obvezu PDV-a koja je već iskazana u konačnom obračunu PDV-a za 2013. nema potrebe za promjenom konačnog obračuna PDV-a za 2013.
