Porezni obveznik se obratio u vezi obveznika poreza na dohodak i PDV-a koji PDV plaća prema naplaćenim naknadama i otpisuje potraživanja od nepovezanih osoba koje je zastarjelo i ne prelazi 5.000,00 kuna po pojedinom dužniku. S tim u vezi postavljeno je pitanje što se prema članku 11. stavku 12. Zakona o porezu na dohodak ne smatra primitkom te ima li porezni obveznik u opisanoj situaciji obvezu platiti PDV na takvo potraživanje ili mu obveza dospijeva samo ako izlazi iz registra obveznika PDV-a, odnosno kada prestaje obavljati djelatnost.
U vezi navedenog odgovaramo u nastavku.
Člankom 11. stavkom 12. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20; dalje u tekstu: Zakon) propisano je da se primitci ne smatraju otpisi tražbina od nepovezanih osoba, koje su zastarjele i koje u svakom pojedinom poreznom razdoblju ne prelaze 5.000,00 kuna po pojedinom dužniku koji je obveznik poreza na dobit ili obveznik poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti.
U skladu s člankom 11. stavkom 14. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20 i 1/21) članak 11. stavak 12. Zakona primjenjuje se na sva zastarjela potraživanja i u slučaju kada pojedinačno zastarjelo potraživanje (pojedini račun ili druga isprava koja ima značenje računa) ne glasi na iznos veći od 5.000,00 kuna po pojedinom dužniku. Ako su potraživanja zastarjela na temelju više računa koji glase na iznos manji od 5.000,00 kuna po pojedinom dužniku, porezno se priznaje otpis ukupno najviše do 5.000,00 kuna.
Obzirom da u upitu nije navedeno da li su isporuke za koje se otpisuje potraživanje obavljene drugim poreznim obveznicima koji su obveznici PDV-a ili poreznim obveznicima i osobama koje nisu obveznici PDV-a, ne možemo se sa sigurnošću očitovati stoga odgovaramo načelno.
Člankom 33. stavkom 7. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19 i 138/20, u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) i člankom 43. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17, 41/17, 128/17, 1/19, 1/20 i 1/21, u daljnjem tekstu: Pravilnik o PDV-u) propisano je ako se porezna osnovica promijeni naknadno zbog opoziva, različitih vrsta popusta ili nemogućnosti naplate, tada porezni obveznik koji je isporučio dobra ili obavio uslugu može ispraviti iznos PDV-a ako porezni obveznik kome su isporučena dobra ili obavljene usluge ispravi odbitak pretporeza i o tome pisano izvijesti isporučitelja ili ako porezni obveznik kojemu su isporučena dobra ili obavljene usluge koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište i nije registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu pisano izvijesti isporučitelja da nije zatražio povrat PDV-a prema odredbama članka 67. ili članka 68. Zakona o PDV-u.
Odredbama Zakona o PDV-u i Pravilnika o PDV-u nije dozvoljen jednostrani ispravak porezne obveze zbog nemogućnosti naplate. Naime, PDV koji obračuna isporučitelj, primatelju dobra ili usluge koji je obveznik PDV-a predstavlja pretporez koji on odbija od svoje porezne obveze. U skladu s navedenim, ako dođe do ispravka porezne osnovice odnosno obveze PDV-a zbog nemogućnosti naplate tada se ispravak može provesti na način propisan člankom 33. stavkom 7. Zakona o PDV-u, odnosno samo na način da i isporučitelj i primatelj na propisani način i za isti iznos isprave obvezu PDV-a odnosno pretporez.
Stoga, ako porezni obveznik koji plaća PDV prema naplaćenim naknadama otpiše potraživanje po računu za isporučeno dobro ili za obavljenu uslugu obvezan je obračunati, iskazati i platiti PDV po izdanom računu istekom razdoblja oporezivanja u kojemu je izvršio otpis potraživanja osim ako primatelj dobra ili usluge u smislu članka 33. stavka 7. Zakona o PDV-u ispravi odbitak pretporeza i o tome ga pisano izvijesti.
Odredbom članka 160. stavka 2. Pravilnika o PDV-u propisano je da se obveza propisana člankom 33. stavkom 7. Zakona o PDV-u ne odnosi na ispravak računa izdanog poreznom obvezniku koji nema pravo na odbitak pretporeza ili krajnjem potrošaču. U tom slučaju obveza obračuna PDV-a može se prema članku 43. stavcima 4. i 5. Pravilnika o PDV-u ispraviti u razdoblju oporezivanja, u kojem je prodajna cijena ili dio prodajne cijene vraćen poreznom obvezniku koji nema pravo na odbitak pretporeza ili krajnjem potrošaču, a porezni obveznik ima dokaz o povratu prodajne cijene.
Prema tome, u slučaju da je porezni obveznik izdao račun osobi koja nema pravo na odbitak pretporeza može obvezu PDV-a iskazanu u računu ispraviti u razdoblju oporezivanja u kojem raspolaže dokumentom primjerice presudom suda o ukidanju prava na potraživanje po izdanom računu. U protivnom je obvezan obračunati, iskazati i platiti PDV po izdanom računu istekom razdoblja oporezivanja u kojemu je izvršio otpis potraživanja.
