Društvo V. Hrvatska d.o.o., obratilo nam se s upitom o pravu na odbitak pretporeza pri kupnji teretnog vozila putem javne dražbe. Naime, švedsko trgovačko društvo VFS International AB fiducijarni je vjerovnik hrvatskog društva V. d.o.o. te je zbog dugovanja fiducijarnog dužnika, društva V. d.o.o., provedena javna dražba na prijedlog švedskog poduzetnika sukladno potpisanom Sporazumu o osiguranju tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnoj stvari. U upitu je navedeno da je društvo V. Hrvatska d.o.o. uplatilo, posredstvom javnog bilježnika, neto iznos od ukupne cijene vozila na račun švedskog poreznog obveznika te pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost na račun državnog proračuna s naznakom matičnog broja društva V. d.o.o. U skladu s navedenim postavlja se pitanje o ispravnosti postupka plaćanja prema državnom proračunu te mogućnosti iskazivanja plaćenog poreza na dodanu vrijednost kao pretporeza obzirom da društvo V. d.o.o. za kupoprodaju teretnog vozila nije izdalo račun.
Na postavljeni upit odgovaramo u nastavku.
Prema odredbi članka 2. stavak 1. točka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. – 76/07.) porez na dodanu vrijednost plaća se na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti kao i na isporuke dobara i obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje se obavljaju na osnovi zakonskih odredbi ili odredbi državnih tijela.
Odredbom članka 17. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 60/96. – 34/08.) propisano je kad zakonom utvrđeno tijelo u postupku ovrhe proda neko dobro ne smatra se da je došlo do isporuke između dužnika i ovršnog tijela već do izravne dužnikove isporuke kupcu koja podliježe oporezivanju.
Člankom 15. stavak 1. i 2. Zakona propisano je da porezni obveznik mora za isporučena dobra ili obavljene usluge ispostaviti račun. Računom se smatra svaka isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži obračunava isporučena dobra i obavljene usluge, bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu. Članak 15. stavak 3. propisuje da račun mora sadržavati sljedeće podatke:
1. mjesto izdavanja, broj i nadnevak,
2. ime (naziv), adresu i matični broj ili jedinstveni matični broj građana (porezni broj poduzetnika), koji je isporučio dobra ili obavio usluge,
3. ime (naziv), adresu i porezni broj poduzetnika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge,
4. količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga,
5. nadnevak isporuke dobara ili obavljenih usluga,
6. iznos naknade (cijene) isporučenih dobara ili obavljenih usluga, razvrstane po poreznoj stopi,
7. iznos poreza razvrstan po poreznoj stopi,
8. zbrojni iznos naknade i poreza.
Pretporez je, prema odredbama članka 20. stavak 1. Zakona te odredbama članka 104. stavak 1. točka 1. Pravilnika, iznos poreza na dodanu vrijednost iskazan na računima za isporuke dobara i obavljene usluge koje su drugi poduzetnici obavili poreznom obvezniku te ga porezni obveznik može odbiti u prijavi poreza na dodanu vrijednost ako su na računu navedeni svi podaci propisani člankom 15. stavak 3. Zakona.
Sukladno navedenom, ako fiducijarni vjerovnik, uz suglasnost fiducijarnog dužnika, proda vozilo smatra se da je došlo do isporuke između fiducijarnog dužnika i kupca vozila te je fiducijarni dužnik obvezan izdati račun kupcu u skladu s odredbama Zakona i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost. Kupac koji je u navedenom slučaju porez na dodanu vrijednost platio u ime dužnika može za primljeno dobro odbiti porez na dodanu vrijednost kao pretporez samo ako kupoprodajni ugovor sadrži sve podatke propisane člankom 15. stavkom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
