Problematiku fiskalizacije određuje Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom koji obveznikom fiskalizacije smatra:
1. sve fizičke osobe obveznike poreza na dohodak i dobitak s osnove samostalne djelatnosti koje obavljaju: obrtničku djelatnost i s obrtom izjednačene djelatnosti, djelatnosti slobodnih zanimanja te djelatnost poljoprivrede i šumarstva
2. pravne osobe koje su obveznici poreza na dobitak,
te sve djelatnosti za koje je, prema odredbama posebnih propisa, osoba obveznik izdavanja računa za isporuku dobara ili obavljene usluge.
Prema tome, sve fizičke osobe obveznici poreza na dohodak i dobitak s osnove samostalne djelatnosti i pravne osobe koje su obveznici poreza na dobitak obveznici su fiskalizacije, osim za djelatnosti koje su prema posebnim propisima izuzete od izdavanja računa (npr. prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost ili Pravilniku o porezu na dohodak). To su djelatnosti kod kojih se pretežni dio vrijednosti prometa odnosi na maloprodaju dnevnog tiska, duhana i duhanskih prerađevina, lutrije, športske prognoze, lota, velda, maraka i drugih poštanskih vrijednosnica te pri prodaji na tržnicama i otvorenim prostorima. Iznajmljivači nekretnina i pokretnina, apartmana, soba i postelja ostvaruju dohodak od imovine i imovinskih prava pa nisu obveznici fiskalizacije sve dok ne ostvare dohodak od samostalne djelatnosti sukladno čl. 18. Zakona o porezu na dohodak.
Rokovi kada se za obveznike fiskalizacije propisuje obveza fiskalizacije jesu:
1.) 1. siječnja 2013. svi veliki i srednji poduzetnici prema odredbama Zakona o računovodstvu bez obzira na djelatnost koju obavljaju, te obveznici fiskalizacije koji, kao jednu od djelatnosti, obavljaju djelatnost pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane (obuhvaćene su sve Skupine, Odjeljci i Razredi područja Oznake I NKD 2007.);
2.) 1. travnja 2013. svi poduzetnici koji kao jednu od djelatnosti, obavljaju djelatnost Trgovine na veliko i na malo, popravak motornih vozila i motocikla (obuhvaćene su sve Skupine, Odjeljci i Razredi područja Oznake G NKD 2007.) te obveznici koji obavljaju djelatnost slobodnih zanimanja iz čl. 18., st. 2. Zakona o porezu na dohodak (osobito samostalna djelatnost zdravstvenih djelatnika, veterinara, odvjetnika, javnih bilježnika, revizora, inženjera, arhitekata, poreznih savjetnika, stečajnih upravitelja, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika i druge slične djelatnosti; samostalna djelatnost znanstvenika, književnika, izumitelja i druge slične djelatnosti; samostalna predavačka djelatnost, odgojna djelatnost i druge slične djelatnosti, te samostalna djelatnost novinara, umjetnika i sportaša);
3.) 1. srpnja 2013. za sve ostale obveznike fiskalizacije.
Prema navedenom, obveza fiskalizacije nastaje prema gore navedenim datumima (1. siječnja, 1. travnja ili pak 1. srpnja 2012.). Obveznici fiskalizacije trebaju, prije početka izdavanja računa za promet u gotovini, a najkasnije do dana na koji nastaje obveza fiskalizacije, obaviti sve radnje za provedbu postupka fiskalizacije izdavanja računa (uključujući i račune R-1 ili R-2) te prilagoditi sadržaj računa i donijeti interni akt.
Odnosno, oni obveznici koji s fiskalizacijom računa započinju 1. travnja ili 1. srpnja nisu u obvezi fiskalizirati račune niti donijeti interni akt prije 1. travnja, odnosno 1. srpnja kada za njih nastaje obveza fiskalizacije.
Obveznici fiskalizacije koji donesu interni akt o pravilu slijednosti numeričkih brojeva računa, popisu poslovnih prostora i dodjeli oznake poslovnih prostora s ranijim datumom primjene nego što po Zakonu nastaje obveza fiskalizacije, dužni su se pridržavati kako je to propisano internim aktom. No, temeljem važećih propisa ne nalazimo zapreku da se doneseni akt naknadno izmijeni.
Detaljnije o ovoj problematici pročitajte u časopisu RRiF br. 1/13., str. 18., te u najnovijem priručniku BLAGAJNIČKO POSLOVANJE koji uskoro izlazi iz tiska.
