U svezi predstavke poreznog obveznika gosp. G. U. o oporezivanju inozemnih mirovina, u kojoj ukazuje kako se primjenjuje različita vrsta tečaja prilikom mjesečnog obračuna poreza na dohodak na mirovinu iz inozemstva u odnosu na tečaj koji poslovna banka primjenjuje prilikom isplate inozemne mirovine što rezultira prijavom većeg iznosa mirovine u kunama u odnosu na stvarno isplaćeni iznos mirovine, u nastavku odgovaramo:
Prema članku 14. stavku 2. točki 1. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11. i 22/12., dalje: Zakon) primicima po osnovi nesamostalnog rada smatraju se i mirovine ostvarene na temelju prijašnjih uplata doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje, a od 1. ožujka i mirovine ostvarene u inozemstvu, sukladno točki 4. toga stavka.
Prema članku 12. stavku 1. točki 1. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09.-, 123/10., 137/11. i 61/12., dalje: Pravilnik) primicima od nesamostalnog rada smatraju se mirovine ostvarene na temelju prijašnjih uplata doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje koje isplaćuju zakonom utvrđene ustanove mirovinskog osiguranja i mirovinska osiguravajuća društva na temelju prijašnjih uplata obveznog doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje.
Poreznim propisima kojima se uređuje porez na dohodak propisano je generalno pravilo da kod ostvarivanja oporezivog dohotka iz inozemstva kad nema tuzemnog isplatitelja sami porezni obveznici – rezidenti Republike Hrvatske, preuzimaju ulogu isplatitelja, odnosno obvezni su sami obračunati i uplatiti predujam poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak u roku od 8 dana od dana kad je primitak ostvaren i Poreznoj upravi podnositi propisana izvješća. Isto je Zakonom propisano i za mirovine iz inozemstva te se i one oporezuju na isti način kao i ostali dohodak od nesamostalnog rada koji rezidenti Republike Hrvatske ostvare izravno iz inozemstva, osim ako ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, odnosno međunarodnim ugovorima nije drugačije propisano. Člankom 8. stavkom 4. Pravilnika propisano je da se oporezivi primitci od kojih je porezni obveznik dužan platiti porez u tuzemstvu, a ostvareni su u inozemstvu (izravno ili neizravno) u stranoj valuti, preračunavaju u kunsku vrijednost prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan primitka. Iznimno, ako se dan primitka tijekom poreznog razdoblja ne može točno utvrditi, preračunavanje na srednji tečaj Hrvatske narodne banke obavlja se s 31. 12. godine u kojoj je oporezivi primitak u inozemstvu ostvaren, a u slučaju poreznog razdoblja kraćeg od kalendarske godine, na posljednji dan u mjesecu s kojim završava to kraće porezno razdoblje.
Slijedom navedenog, kada porezni obveznik ostvari oporezive primitke iz inozemstva u stranoj valuti, isti se preračunavaju u kune prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Međutim, u konkretnom slučaju, ako porezni obveznik ostvari oporezivi primitak iz inozemstva isplatom na račun u banci u Republici Hrvatskoj te se pri prijenosu sredstava iz inozemstva, račun poreznog obveznika odobrava u vrijednosti iskazanoj u kunama, tada se pri obračunu poreza na dohodak primitak utvrđuje u kunskoj vrijednosti iskazanoj na računu poreznog obveznika.
