S. banka d.d. (dalje: Banka), obratila se u vezi oporezivanja porezom na dodanu vrijednost otkupa potraživanja. Naime, Banka je zaprimila zahtjev inozemne pravne osobe za otkup njihovih potraživanja koja proizlaze iz poslovnog odnosa sa domaćom pravnom osobom. Otkup potraživanja Banka vrši na način da iznos otkupa umanji za diskont i faktoring naknadu, te na iznos diskonta i faktoring naknade obračunava i naplaćuje porez na dodanu vrijednost od prodavatelja potraživanja. Obzirom da je u konkretnom slučaju prodavatelj potraživanja strana pravna osoba postavljeno je pitanje mogu li se primijeniti odredbe članka 5. stavka 6. točke 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. - 22/12., dalje: Zakon).
Porez na dodanu vrijednost plaća se prema odredbama članka 2. stavka 1. Zakona na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti.
Odredbama članka 5. stavka 3. Zakona propisano je da se kod usluga koje se obavljaju s inozemnim poduzetnicima, mjestom obavljanja usluge smatra sjedište poduzeća koje usluge obavlja ili mjesto gdje se usluge stalno obavljaju. Ako uslugu obavi poslovna jedinica, onda se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto sjedišta poslovne jedinice.
Od ovoga općeg načela, propisani su izuzeci u članku 5. stavku 4. do 6. Zakona, pa se mjestom obavljanja bankarskih i financijskih usluga te usluge osiguranja, uključujući reosiguranje, uz iznimku iznajmljivanja sefova smatra mjesto sjedišta poduzeća primatelja usluge što je propisano člankom 5. stavkom 5. i stavkom 6. točka 6. Zakona.
Nadalje napominjemo da se otkup potraživanja s regresom ili bez njega smatra osnovnom financijskom uslugom, što je propisano odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o kreditnim institucijama (Nar. nov., br. 117/08., 74/09. i 153/03.).
Prema navedenom obzirom da je naplata duga odnosno otkup potraživanja jedna od osnovnih financijskih usluga prema Zakonu o kreditnim institucijama, smatramo da se i usluga naplate duga odnosno faktoring koji Banka obavlja inozemnom poduzetniku može smatrati uslugom iz članka 5. stavka 6. točke 6. Zakona koja podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost prema sjedištu poduzeća primatelja. Stoga tuzemni porezni obveznik, u konkretnom slučaju Banka nema obvezu obračunati porez na dodanu vrijednost prema odredbama hrvatskog Zakona o porezu na dodanu vrijednost obzirom da primatelj usluge ima sjedište u inozemstvu.
