H. Banka d.d. obratila nam se upitom u vezi poreznog tretmana ugovora o prijenosu svih koristi i rizika vezanih uz portfelj kreditnih potraživanja čija je naplata u cijelosti ili djelomično otežana. U upitu se navodi da H. banka namjerava sklopiti ugovor s drugom pravnom osobom prema kojem bi banka na drugu ugovornu stranu prenijela sve koristi i rizike vezane uz određeni portfelj kreditnih potraživanja čija je naplata u cijelosti ili djelomično otežana, a druga ugovorna strana bi H. banci isplatila naknadu na prijenos. Nadalje, u upitu se navodi da bi H. banka naknadu za prijenos svih koristi i rizika vezanih uz određeni portfelj potraživanja primila prilikom sklapanja ugovora te bi bila obvezna sve primitke na temelju navedenog potraživanja proslijediti (tj. isplatiti) osobi na koju je prenijela sve koristi i rizike vezane uz ta potraživanja. Prema navodimo u upitu razlika između predmetnog ugovora i „klasičnog“ ugovora o prodaji potraživanja je u tome što kod predmetnog ugovora H. banka prenosi ekonomsko vlasništvo nad potraživanjima te formalno-pravno ostaje vjerovnik (vlasnik potraživanja), dok kod „klasičnog“ ugovora o prodaji potraživanja dolazi i do promjene formalno-pravnog vlasništva.
U upitu se navodi da su u pitanju potraživanja koja su osigurana određenim instrumentima osiguranja koja bi u određenim slučajevima mogla onemogućiti ili značajno otežati „klasičnu“ prodaju potraživanja te da bi zbog navedenog H. banka formalno-pravno ostala vlasnik predmetnih potraživanja i bila bi obvezna voditi brigu o njihovoj naplati kao i provoditi sve potrebne radnje za naplatu potraživanja. Nadalje, u upitu se navodi da bi se uz osnovni ugovor o prijenosu svih koristi i rizika između H. banke i druge ugovorne strane sklopio i dodatni ugovor o uslugama koji bi posebno regulirao obveze banke vezane za brigu o potraživanjima i njihovoj naplati te pravo H. banke da za obavljene usluge primi određenu fiksnu naknadu za uslugu kao i nadoknadu troškova banci nastalih u izvršenju njezinih obveza prema tom ugovoru o uslugama (npr. troškovi odvjetnika). U upitu se navodi kako H. banka zaključuje da se prijenos svih koristi i rizika od strane banke odnosno naknada koju banka prima za taj prijenos smatra uslugom koja je oslobođena poreza na dodanu vrijednost na temelju članka 11.a stavka 1. točke d) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. - 22/12, u daljnjem tekstu: Zakon) te na temelju članka 79. stavka 1. i 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09. - 64/12., u daljnjem tekstu: Pravilnik). Nadalje, u upitu se navodi da H. banka zaključuje da prosljeđivanje naplaćenih iznosa potraživanja koje će za vrijeme trajanja ugovora banka naplaćivati u svoje ime, a za račun druge ugovorne strane ne predstavlja naknadu za posebnu uslugu banke koja bi bila oporeziva porezom na dodanu vrijednost već da je takvo prosljeđivanje samo ispunjavanje obveze koja za banku proizlazi iz osnovne isporuke odnosno prijenosa svih koristi i rizika. U upitu se navodi da H. banka zaključuje kako je naknada koja je ugovorom određena u fiksnom mjesečnom iznosu te nadoknada troškova nastalih tijekom izvršenja usluga banke oporeziva porezom na dodanu vrijednost. Isto tako, u upitu se navodi da u slučaju prijevremenog raskida ugovora o prijenosu svih koristi i rizika druga ugovorna strana ponovno prenosi na H. banku sve koristi i rizike vezane uz nenaplaćena potraživanja, a banka je obvezna na taj prijenos platiti određenu naknadu te da H. banka zaključuje da je ta naknada oslobođena poreza na dodanu vrijednost. Obzirom na navedeno zatraženo je očitovanje u vezi prethodno navedenih zaključaka.
Odredbama članka 2. stavka 1. Zakona propisano je da se porez na dodanu vrijednost plaća na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti.
Prema odredbama članka 3. stavka 1. i 4. Pravilnika isporuka koja podliježe oporezivanju je ona koju poduzetnik (isporučitelj) u okviru svoje poduzetničke djelatnosti (poduzeća) obavi u tuzemstvu uz naknadu. Isporukama koje podliježu oporezivanju razumijevaju se sve isporuke čije je oporezivanje propisano Zakonom, a mogu biti oporezive ili oslobođene plaćanja poreza.
Odredbama članka 8. stavka 1. Zakona propisano je da je osnovica poreza na dodanu vrijednost naknada za isporučena dobra ili obavljene usluge. Naknadom se smatra sve ono što primatelj dobara ili usluga treba dati ili platiti za isporučena dobra ili obavljene usluge osim poreza na dodanu vrijednost. U poreznu osnovicu ulazi i sve ono što neka druga osoba, a ne primatelj dobara ili usluga treba dati ili platiti poduzetniku za isporučena dobra ili obavljene usluge. U poreznu osnovicu ne ulaze iznosi koje poduzetnik zaračuna, primi ili izda u ime i za račun druge osobe.
Prema odredbama članka 11.a stavka 1. točke d) Zakona i članka 79. stavka 1. i 2. Pravilnika porez na dodanu vrijednost ne plaća se na transakcije, uključujući posredovanje, u vezi sa štednim i tekućim računima, plaćanjima, transferima, dugovima, čekovima i drugim prenosivim vrijednosnim papirima, osim naplate duga. Isporukom u smislu Zakona ne smatra se ako poduzetnik ustupi ili prenese potraživanje nastalo iz isporuka dobara i usluga drugom poduzetniku radi naplate. Međutim naknada za uslugu naplate potraživanja, provizija, diskont i ostali troškovi koje zaračunava porezni obveznik preuzimatelj duga (factor) podliježu plaćanju poreza na dodanu vrijednost.
Potrebno je istaknuti da prema mišljenju Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga posao faktoringa obuhvaća otkup nedospjelih potraživanja.
Napominjemo da se ne možemo sa sigurnošću očitovati jer nemamo dovoljno činjenica o pravnoj prirodi posla. Međutim, prema navodimo u upitu mišljenja smo da se prijenos svih koristi i rizika od strane H. banke odnosno naknada koju banka prima za prijenos kreditnih potraživanja čija je naplata u cijelosti ili djelomično otežana u okviru predmetnog slučaja može smatrati uslugom koja je prema članku 11.a stavku 1. točki d) Zakona i članku 79. stavku 1. i 2. Pravilnika oslobođena plaćanja poreza na dodanu vrijednost obzirom da se kako je navedeno prijenos potraživanja ne obavlja u okviru faktoringa te da se kod prijenosa navedenog potraživanja ne radi o naplati duga jer pravna osoba na koju se prenosi potraživanje ne obavlja za banku naplatu tih potraživanja već bi H. banka temeljem dodatnog ugovora o uslugama bila obvezna voditi brigu o naplati navedenih potraživanja.
Navedeno se primjenjuje i u slučaju prijevremenog raskida ugovora o prijenosu svih koristi i rizika, odnosno kada druga ugovorna strana ponovno prenosi na H. banku sve koristi i rizike vezane uz nenaplaćena potraživanja.
Što se tiče prosljeđivanja naplaćenih iznosa potraživanja koje će za vrijeme trajanja ugovora H. banka naplaćivati u svoje ime, a za račun druge ugovorne strane napominjemo da prosljeđivanje novčanih sredstava za koje nije obavljena nikakva protučinidba odnosno isporuka dobara ili usluga ne podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona.
U vezi fiksne naknade koju bi temeljem dodatnog ugovora H. banka dobivala za obavljene usluge vezane za brigu o potraživanjima i njihovoj naplati napominjemo da je sukladno odredbi članka 2. stavka 1. Zakona tako ugovorena fiksna naknada oporeziva porezom na dodanu vrijednost.
Isto tako, ako H. banka plaćene troškove nastale tijekom izvršenja ugovorenih obveza prevaljuje na drugu ugovornu stranu tada nastali troškovi banke čine dio ukupne naknade koja čini osnovicu na koju se obračunava i plaća porez na dodanu vrijednost u smislu članka 2. stavak 1. Zakona.
