Porezni obveznik iz dostavnog popisa (društvo „I“) obratio se upitom u vezi poreznog tretmana prefakturiranja troškova po osnovi sudske presude. U upitu se navodi da je temeljem Odluke trgovačkog društva „H“ od 12. travnja 2006. o izradi i utvrđivanju Plana podjele trgovačkog društva „H“ pod točkom 6.2. odlučeno da će se sve obveze i prava koje nastanu od dana upisa novih trgovačkih društava, a da su definirane sudskim odlukama, odlukama upravnih tijela i javnih bilježnika, te izvansudskim nagodbama u predmetima koji su kao sporni bili u postupku (sudski i dr.) prije upisa novih trgovačkih društava (koje će prema izjavi o osnivanju trgovačkog društva „X Holding“ voditi to društvo) dijeliti, odnosno prenositi na četiri nova društva (društvo „P“, društvo „I“, društvo „C“ i društvo „V) razmjerno visini temeljnog kapitala utvrđenog za svako pojedino novo društvo u izjavama o osnivanju. Prema navodima u upitu sada sve sudske sporove po točki 6.2. spomenute Odluke vodi društvo „I“ obzirom da mu je 2012. godine pripojeno društvo „X Holding“. U upitu se navodi da je prilikom donošenja sudskih presuda u korist trećih osoba po točki 6.2. Odluke društvo „I“ na temelju cjelokupne dokumentacije i u skladu s planom podjele izdavalo preračun troškova po osnovi sudskih presuda ostalim društvima s obračunanim PDV-om.
Nadalje, u svrhu pojašnjenja u upitu se navode sljedeći primjeri. U prvom primjeru navodi se da je društvo „I“ vodilo sudski spor po osnovi neisplate plaće uzrokovane izvanrednim otkazom te da je nakon donesene pravomoćne presude društvo „I“ cjelokupan iznos glavnice, troškova i kamata uplatilo na račun odvjetnika, a zatim je temeljem izvršenog plaćanja isplaćeni iznos podijeljen na preostala dva društva sukladno točki 6.2. Odluke s obračunanim PDV-om. Drugi primjer također se odnosi na sudsku presude po osnovi renta, odnosno isplate naknade šteta fizičkim osobama koje su bile žrtve nekog štetnog događaja te se navodi da je procedura za isplatu renti identična prethodno spomenutom primjeru i da je u tom slučaju obračunavan PDV. Prema navodima u upitu društvo „I“ zatražilo je u vezi predmetne problematike mišljenje od poreznih savjetnika koji su se očitovali da je u konkretnom slučaju riječ o prolaznoj stavci na koju ne trebamo obračunati PDV. Obzirom na navedeno zatraženo je očitovanje o tome je li društvo „I“ obvezno prilikom prefakturiranja troškova po osnovi sudske presude obračunavati PDV.
U vezi navedenog očitujemo se u nastavku.
Prema odredbi članka 4. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine od broja 73/13 do 115/16, u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) PDV se plaća na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav.
Poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga sukladno članku 33. stavku 1. Zakona o PDV-u smatra se naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga.
U poreznu osnovicu uračunavaju se iznosi poreza, carina, pristojbi i sličnih davanja, osim PDV-a, te sporedni troškovi kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i osiguranja koje isporučitelj dobara ili usluga zaračunava kupcu ili primatelju, sukladno članku 33. stavku 2. Zakona o PDV-u.
U skladu s navedenim, prefakturiranje troškova po osnovi sudske presude koje društvo „I“ u skladu s planom podjele zaračunava ostalim društvima odnosno povezanim stranama predstavljaju trošak društva „I“ koji on temeljem ugovornog odnosa prevaljuje na ostala društva. Tako zaračunani troškovi zapravo su nadoknada učinjenih izdataka društva „I“ koja čini osnovicu na koju se obračunava i plaća PDV u smislu članka 4. stavka 1. Zakona o PDV-u.
