Navedenim dopisom dostavili ste nam upit društva D o oporezivanju porezom na dodanu vrijednost usluga vezanih uz izgradnju priključnog dalekovoda. Naime, u upitu se navodi da je tuzemni porezni obveznik A sa inozemnim poreznim obveznikom JP Elektroprivreda sklopio ugovor o izgradnji priključnog dalekovoda za HE Mostarsko Blato, međutim za obavljanje dijela posla tuzemni porezni obveznik A angažirao je tuzemnog poreznog obveznika B. Obzirom na navedeno postavljeno je pitanje da li usluge koje je tuzemni porezni obveznik B obavio tuzemnom poreznom obvezniku A na nekretnini u inozemstvu te usluge obuke osoblja na lokaciji trafostanice u inozemstvu podliježu oporezivanju prema odredbama hrvatskog Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
Odredbama članka 2. stavak 1. točka 1a. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. – 94/09., dalje: Zakon), porez na dodanu vrijednost plaća se na isporuke svih vrsta dobara (proizvoda, roba, novoizgrađenih građevina, opreme i sl.) i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti.
Člankom 5. stavak 3. Zakona propisano je da se mjestom obavljanja usluge smatra sjedište poduzeća koje usluge obavlja ili mjesto gdje se usluge stalno obavljaju. Ako uslugu obavi poslovna jedinica, onda se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto sjedišta poslovne jedinice.
Od ovoga općeg načela, propisani su izuzeci u članku 5. stavci 4. do 6. Zakona, pa se mjestom obavljanja usluga smatra mjesto gdje se nalazi nekretnina, ako se radi o uslugama u svezi s tom nekretninom, uključujući i najam ili zakup, Što je propisano člankom 5. stavak 4. točka 1. Zakona i člankom 33. stavak 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09.).
Ako se u konkretnom slučaju radi o uslugama u vezi s nekretninom, element inozemnosti kod usluge koju tuzemni porezni obveznik B zaračunava tuzemnom poreznom obvezniku A, je u činjenici da se nekretnina nalazi u inozemstvu. Stoga ako tuzemni porezni obveznik B obavlja tuzemnom poreznom obvezniku A uslugu na nekretnini koja se nalazi u inozemstvu, tada takva usluga ne podliježe oporezivanju prema odredbama hrvatskog Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
U vezi određivanja mjesta oporezivanja usluge obuke osoblja na lokaciji trafostanice, napominjemo da temeljem podataka iz upita ne možemo sa sigurnošću utvrditi sadržaj i bit obavljene usluge te odrediti vrstu obavljene usluge.
Stoga napominjemo, ako se radi o uslugama savjetovanja koje se oporezuju prema sjedištu poduzeća primatelja što je propisano odredbom članka 5. stavak 6. točka 3. Zakona, a u vezi s odredbom članka 5. stavak 5. Zakona, tada usluga savjetovanja, koju tuzemni porezni obveznik B obavlja tuzemnom poreznom obvezniku A, podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost prema odredbi članka 2. stavak 1. točka 1a. Zakona, obzirom da primatelj usluge porezni obveznik A ima sjedište u tuzemstvu.
U slučaju da se radi o nastavnim uslugama kao što su usluge poduke, organiziranja tečajeva i slično, mjestom obavljanja takvih usluga smatra se mjesto gdje je usluga stvarno obavljena što je propisano člankom 5. stavak 4. točka 3a. Zakona i člankom 33. stavak 6. točka 1. Pravilnika.
Prema navedenom, ako je u konkretnom slučaju riječ o nastavnoj usluzi, odnosno usluzi poduke koja se prema odredbi članka 5. stavak 4. točka 3a. Zakona, oporezuje tamo gdje je stvarno obavljena i koju u inozemstvu temeljem obvezno pravnog odnosa tuzemni porezni obveznik B obavlja tuzemnom poreznom obvezniku A, a zatim temeljem drugog obvezno pravnog odnosa tuzemni porezni obveznik A također obavlja u inozemstvu nastavnu uslugu inozemnom poreznom obvezniku, tada tuzemni porezni obveznici A i B uz dokaze da je navedena usluga u inozemstvu zaista i obavljena, nisu obvezni na naknadu za obavljenu uslugu obračunati porez na dodanu vrijednost prema odredbama hrvatskog Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
