Odvjetnik M.P., obratio nam se s upitom je li u smislu članka 11. stavak 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. do 76/07.), pravno relevantno na koji je način ugovoreno izračunavanje novčanog potraživanja koje je predmet ustupanja ili prodaje. Navodi da se u konkretnom slučaju novčano potraživanje izračunava primjenom ugovorene valutne klauzule.
U vezi navedenog odgovaramo u nastavku.
Porez na dodanu vrijednost prema članku 11. stavak 3. Zakona porez na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. do 76/07.), ne plaća se na promet zlatnih poluga koje obavlja Hrvatska narodna banka, domaćih i stranih sredstava plaćanja, novčanih potraživanja, vrijednosnica i udjela u poduzećima.
Prometom novčanih potraživanja smatra se prema članku 68. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 60/96. do 79/07.), ustupanje i prodaja potraživanja nastalog iz isporuka dobara i usluga što ih poduzetnik obavi primatelju potraživanja koji na sebe preuzima cjelokupni rizik naplate potraživanja.
Člankom 68. stavak 3. Pravilnika propisano je ako poduzetnik potraživanje nastalo iz isporuke dobara i usluga ustupi drugom poduzetniku radi naplate, ali i dalje ostaje potražiteljem i snosi rizik naplate, ne smatra se da je došlo do isporuke novčanog potraživanja. Na naknadu za uslugu naplate potraživanja koju ostvari poduzetnik kome je potraživanje ustupljeno radi naplate, plaća se porez ako se radi o poduzetniku – poreznom obvezniku.
Odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost propisano je što se smatra novčanim potraživanjem čija prodaja odnosno ustupanje ne podliježe plaćanju poreza na dodanu vrijednost. Obzirom da navedenim odredbama nije propisano na koji način se novčano potraživanje mora izračunavati, smatramo da način izračunavanja nema utjecaja na to radi li se o novčanom potraživanju oslobođenom od plaćanja poreza na dodanu vrijednost u smislu članka 11. stavak 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
