P. banka Zagreb d.d. obratila nam se upitom o porezu na dodanu vrijednost. Naime, u upitu se navodi da je PBZ donijela Odluku i pravila o nabavi mobilnih aparata koji se daju na korištenje zaposlenicima te prava i obveze korisnika mobilnih aparata kojom je, među ostalim, definirala limite potrošnje zaposlenika za poslovne svrhe. Navedenom Odlukom propisano je ako zaposlenici prekorače dozvoljeni iznos za potrošnju za poslovne svrhe, dužni su PBZ-u podmiriti prekoračeni iznos troškova te ih PBZ tereti za isti iznos i obustavlja im ga od plaće. Navodi se također da prema propisima o radu, kojima se regulira radno-pravni status zaposlenika i uređuju međusobni odnosi, prava i obveze između poslodavaca i zaposlenika, zaposlenik koji poslodavcu, na radu ili u svezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi. U upitu se navode i ostali primjeri nadoknade štete PBZ-u, na primjer, ako se zaposlenik nedopušteno koristio sredstvima PBZ-a, ako PBZ plati prekršajne kazne zbog protupravnog ponašanja svojih zaposlenika ili u slučaju kada zaposlenik mora nadoknaditi troškove zbog prekida školovanja kojeg je financirala PBZ. Nadalje, izneseno je mišljenje da nadoknada troškova PBZ-u od strane zaposlenika zbog nepridržavanja obveza propisanih zakonskim odredbama te preuzetih sklopljenim ugovorima, predstavlja naknadu štete sukladno članku 25. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov. br. 149/09, u daljnjem tekstu: Pravilnik). Obzirom na navedeno, postavlja se pitanje radi li se u naprijed navedenim primjerima o odšteti iz članka 25. stavka 1. Pravilnika odnosno radi li se o isporuci koja ne podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost.
Prema odredbi članka 2. stavak 1. točka 1.a Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. – 94/09., dalje: Zakon) porez na dodanu vrijednost plaća se na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti.
Odredbama članka 25. stavak 1. Pravilnika propisano je da se isporuka kojom se obeštećuje primatelja za štetu nastalu po osnovi ranije isporuke ne smatra isporukom koja podliježe oporezivanju već odštetom. O odšteti se radi samo u slučaju kada isporučitelj temeljem zakona ili ugovora odgovara za štetu i njene posljedice i određenim isporukama tu štetu otklanja, sukladno odredbama članka 25. stavak 2. Pravilnika.
Naknada štete zbog raskida ugovora predstavlja odštetu koja ne podliježe oporezivanju ako platitelj za to nije stekao nikakva dobra ili koristio usluge. Ako se ugovor izvrši u dijelu, taj dio isporuke podliježe oporezivanju, sukladno odredbama članka 25. stavak 6. Pravilnika.
Obzirom na navedeno, načelno smo mišljenja da se u naprijed navedenim slučajevima ne radi o naknadi Štete propisanoj odredbama članka 25. Pravilnika, međutim potrebno je u svakom pojedinom slučaju razmotriti radi li se o obeštećenju po osnovi ranije isporuke ili ne. Kako o svakom pojedinom slučaju nemamo dovoljno podataka ne možemo se sa sigurnošću očitovati.
Međutim, ako se radi o isporuci koju obavi telekomunikacijski operator PBZ-u, koji nastale troškove prevaljuje na svoje zaposlenike, mišljenja smo da se radi o oporezivoj isporuci u smislu članka 2. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
