Obračun i obveza plaćanja poreza na usluge u kulturi

      Porezni obveznik iz dostavnog popisa postavio je upit o obračunu i obvezi plaćanja poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) na usluge u kulturi primljene iz država članica Europske unije i trećih zemalja. U upitu se navodi da je porezni obveznik javna ustanova u kulturi čija je osnovna djelatnost organizacija i provođenje kulturnih događaja u Dubrovniku oslobođena od plaćanja PDV-a. Nadalje, navodi se da porezni obveznik osim osnovne djelatnosti obavlja i djelatnosti koje podliježu oporezivanju te da mu je dodijeljen PDV identifikacijski broj. Postavlja se pitanje da li je porezni obveznik iz dostavnog popisa obvezan obračunati i platiti PDV u slijedećim slučajevima:
      1. Primljen je račun od javne ustanove (kazališta) iz zemlje članice Europske unije za gostovanje predstave odigrane na Dubrovačkim ljetnim igrama,
      2. Primljeni računi od samostalnih umjetnika iz zemalja članica Europske unije (nekima od njih je dodijeljen PDV identifikacijski broj, a nekima nije),
      3. Primljeni računi od agencija iz zemalja članica i trećih zemalja,
      4. Sklopljeni su ugovori s inozemnim umjetnicima - fizičkim sobama, ali računi iz zemalja članica Europske unije i trećih zemalja nisu primljeni.
      Odredbama čl. 4. st. 1. Zakona o porezu nadodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13. - Rješenje USRH, 148/13. i 153/13. - Rješenje USRH, u daljnjem tekstu: Zakon) propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav, stjecanje dobara unutar Europske unije te uvoz dobara.
      Prema odredbi čl. 17. st. 1. Zakona mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku koji djeluje kao takav smatra se mjesto sjedišta tog poreznog obveznika.
      Odredbama čl. 75. st. 1. t. 6. Zakona propisano je da PDV mora plaćati svaki porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a, kojoj se obavljaju usluge iz čl. 17. st. 1. Zakona, ako te usluge obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu.
      U svim navedenim slučajevima sukladno odredbi čl. 17. st. 1. Zakona mjesto obavljanja usluga je Republika Hrvatska te se na poreznog obveznika primatelja usluge prenosi porezna obveza temeljem čl. 75. st. 1. t. 6. Zakona.
      1. Sukladno odredbi čl. 39. st. 1. t. n) Zakona usluge u kulturi i s njima usko povezane isporuke dobara, koje obavljaju ustanove u kulturi, tijela s javnim ovlastima ili druge pravne osobe u kulturi oslobođene su od plaćanja PDV-a. Navedeno oslobođenje primjenjuje se na usluge u kulturi primljene od kazališta iz zemlje članice Europske unije.
2. Prema zakonskim odredbama samostalni umjetnici smatraju se poreznim obveznicima koji obavljaju gospodarsku djelatnost, budući se na usluge koje obavljaju ne može primijeniti oslobođenje iz čl. 39. st. 1. t. n) Zakona, iste su oporezive.
      Napominjemo da se inozemni samostalni umjetnici u slučaju poslovnog odnosa sa tuzemnim poreznim obveznicima uvijek smatraju poreznim obveznicima, neovisno o poreznom statusu u svojoj zemlji, a njihove usluge podliježu oporezivanju.
      Slijedom navedenog, porezni obveznik primatelj takve usluge obvezan je obračunati i platili PDV-a u skladu s čl. 75. st. 1. t. 6. Zakona.
      3. Na usluge poreznih obveznika, agencija iz zemalja članica Europske unije i trećih zemalja ne može se primijeniti oslobođenje iz čl. 39. st. 1. t. n) Zakona, već su iste oporezive. Porezni obveznik primatelj takve usluge obvezan je obračunati i platili PDV-a u skladu s čl. 75. st. 1. t. 6. Zakona.
      4. Umjetnici - inozemni državljani neovisno o tome sklapaju li s kazalištem ugovor o autorskom honoraru za pružanje umjetničkih usluga ili su u Republici Hrvatskoj samostalno angažirani samo za određeni projekt, smatraju se poreznim obveznicima koji obavljaju gospodarsku djelatnost. Budući se na usluge koje obavljaju ne može primijeniti oslobođenje iz čl. 39. st. 1. t. n) Zakona, iste su oporezive.
      Prema odredbi čl. 78. st. 7. Zakona račun koji izdaje isporučitelj i račun koji izdaje primatelj isporuke je svaka isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava isporučena dobra i obavljene usluge, bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu.
U skladu s prethodno navedenim, porezni obveznik primatelj takve usluge obvezan je obračunati i platili PDV-a u skladu s čl. 75. st. 1. t. 6. Zakona temeljem sklopljenog ugovora.

Povratak na mišljenja