Zaprimili smo vaše traženje pravne pomoći od 25. siječnja 2019. u vezi primjenjivosti rada na izdvojenom mjestu radu s odredbama Zakona o pružanju usluga u turizmu (Nar. nov., br. 130/17. - nastavno ZPUT) na koji navodimo sljedeće:
Odredba čl. 17. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14., 127/17.) uređuje način obavljanja poslova kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca.
Odrednice dopustivosti, odnosno eventualna ograničenja rada na izdvojenom mjestu rada ovise o potrebama uređivanja posebnih područja. Predmet vašeg traženja odnosi se posebice na tumačenje prodajnog mjesta i obveze upisa adrese svakog prostora u kojem turistička agencija pruža usluge sukladno odredbama ZPUT-a. Mišljenja smo kako Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava u predmetnom dijelu nije u mogućnosti pružiti pravnu pomoć na način utvrđivanja dopustivosti rada radnika u posebno preciziranom izdvojenom mjestu rada.
Skrećemo pažnju kako prema našem razumijevanju vašeg posebnog pravnog izvora ZPUT-a nema zapreka da se u slučaju rada radnika za poslodavca turističku agenciju, a koji poslovi se obavljaju fizički izvan mjesta poslovnice, odnosno prostora poslovne namjene poslodavca, smatraju dopušteni u slučaju da se pravne radnje poduzimaju te pravni poslovi sklapaju u ime i za račun poslodavca koji udovoljava zahtjevima posebnog propisa.
Vezano uz uvjete sigurnosti i zaštitu na radu na izdvojenom mjestu rada navodimo kao potrebnim navesti:
Prema odredbi čl. 3. st. 1. podst. 5. Zakona o zaštitu na radu (Nar. nov., br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18. - u daljnjem tekstu: Zakon) izdvojeno mjesto rada je mjesto rada na kojemu radnik ugovoreni posao obavlja kod kuće ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, a prema odredbi čl. 3. st. 1. podst. 6. čl. Zakona, mjesto rada je svako mjesto na kojemu radnici i osobe na radu moraju biti, ili na koje moraju ići, ili kojemu imaju pristup tijekom rada zbog poslova koje obavljaju za poslodavca, kao i svaki prostor, odnosno prostorija koju poslodavac koristi za obavljanje poslova i koja je pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom.
Uzimajući u obzir prethodno navedeno, u vezi s poslovima koje radnik obavlja na izdvojenom mjestu rada za poslodavca, poslodavac je obvezan primjenjivati odredbe Zakona i propisa donesenih na temelju njega, bez obzira na učestalost i trajanje rada na tim mjestima rada (povremeni rad kod kuće), budući da je prema odredbi čl. 19. st. 1. Zakona, poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima.
Dakle, poslodavac je za poslove koje radnici obavljanju kod kuće obvezan izraditi procjenu rizika, te osposobiti radnike za rad na siguran način. Poslodavac je obvezan ispitivati radni okoliš na izdvojenom mjestu rada u skladu s odredbama čl. 45. Zakona, za rad kod kuće na računalu to može npr. značiti obvezu ispitivanja rasvjete u skladu s procjenom rizika.
Prema odredbama čl. 42. st. 1. Zakona, poslodavac je obvezan, u skladu s Zakonom, njegovim provedbenim propisima, pravilima zaštite na radu, posebnim propisima, odnosno uputama proizvođača obavljati preglede, odnosno ispitivanja sredstava rada koja se koriste, radi utvrđivanja jesu li na njima primijenjena pravila zaštite na radu i jesu li zbog nastalih promjena tijekom njihove uporabe ugroženi sigurnost i zdravlje radnika. Budući da se navedena odredba između ostalog odnosi na obvezu ispitivanja sredstava rada prema posebnim propisima, iz navedenog proizlazi npr. obveza ispitivanja električnih instalacija (svakih 15 godina) i plinskih instalacija (svakih 5 godina) u skladu s propisima o građenju odnosno protupožarnim propisima. Poslodavac je također obvezan ispuniti obveze vezane za prijavu ozljeda na radu propisane odredbama čl. 65. Zakona. Međutim ako bi rad kod kuće obuhvaćao isključivo rad na računalu tj. poslove s malim rizicima, napominjemo da uz primjenu mjera zaštite na radu, kod navedenih poslova ne bi trebalo očekivati nastanak težih ozljeda na radu uz koje su vezane obveze propisane navedenim člankom 65. Zakona. Poslodavac bi svakako trebao osigurati obavještavanje, razmjenu informacija i suradnju između radnika, ovlaštenika i stručnjaka zaštite na radu te dati radniku upute o postupanju u slučaju ozljede na radu, što može uključivati i obavijest poslodavcu ili njegovom ovlašteniku odnosno stručnjaku zaštite na radu o nastanku ozljede, pod uvjetom da je radnik u stanju dati takvu obavijest, a što ovisi o težini ozljede, pod uvjetom da je radnik u stanju dati takvu obavijest, a što ovisi o težini ozljede. Napominjemo također da kod rada samo jednog radnika, odredbama čl. 56. Zakona nije propisana obveza da radnik mora biti osposobljen za pružanje prve pomoći.
Poslodavac bi trebao čuvati isprave i evidencije o obavljenim osposobljavanjima radnika i ispitivanjima sredstava rada i radnog okoliša te o eventualnim ozljedama na radu, a isto tako je obvezan posjedovati dostupnu procjenu rizika na izdvojenom mjestu rada.
Popi svih propisa koji se primjenjuju i na izdvojena mjesta rada nalaze se na sljedećoj web stranici: http://www.mrms.hr/ministarstvo-rada-i-mirovinskoga-sustava/zastita-na-radu/katalog-zakona-i-propisa/.
