Obzirom na činjenična utvrđenja drugostupanjski sud smatra da je prednica stranaka raspolagala spornim novčanim sredstvima za svog života na način da je isti novac dala tuženiku za kupnju kuće u kojoj je između ostalog i ona nakon kupnje jedno vrijeme živjela radi čega se sporna novčana sredstva ne mogu smatrati ostavinskom imovinom Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim i u cijelosti je odbijen Osim toga drugostupanjski sud navodi da je tužitelj ako je ocijenio da bi takvim raspolaganje prednice bilo povrijeđeno njegovo pravo na nužni dio mogao u ostavinskom postupku isticati zahtjev za vraćanje dara zbog povrede nužnog dijela Prije svega valja istaći da drugostupanjski sud nije vezan na svoje pravno shvaćanje izraženo u ranijoj ukidnoj odluci pa u tom smislu drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl 354 st 1 u vezi čl 375 st 5 Zakona o parničnom postupku ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
