Stopa zateznih kamata na odnose proizašle iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava prema izmijenjenim odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (ZFPPN) jednaka je "referentnoj stopi" uvećanoj za 8 postotnih poena. Referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem a jednaka je prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu umanjenoj za 1 postotni poen. Prema objavi HNB-a, "prosječna kamatna stopa" (za referentno razdoblje od 1. 12. 2012. godine do 31. 5. 2013. godine), iznosi 5,40%. pa je stoga "referentna stopa" 4,40%
Prema tome, zakonska zatezna kamatna stopa, u odnosima između poduzetnika te poduzetnika i osoba javnog prava od 30. lipnja 2013. je 12,40 % (5,40-1+8), umjesto dosadašnjih 15%.
Promijenjena je i stopa dopuštene ugovorene zatezne kamate. Novom odredbom (čl. 12.a st. 3. ZFPPN) određeno je da se u poslovnim transakcijama između poduzetnika može ugovoriti stopa zatezne kamate koja ne može biti veća od zakonske zatezne kamate koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora. Ako su zatezne kamate ugovorene, a nije određena njihova stopa, obračunavaju se zakonske zatezne kamate. Za razliku od dosadašnjeg uređenja, stopu zatezne kamate više nije moguće ugovoriti u odnosima između poduzetnika i osoba javnog prava već samo u odnosima između poduzetnika, a ugovorena stopa zatezne kamate može biti samo do visine zakonske zatezne kamate, ali ne i iznad toga. zatezna kamata u odnosima između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, može biti samo zakonska zatezna kamata. Drukčije bi određenje u ugovoru bilo ništetno (čl. 8. st.7. ZFPPN).
S obzirom na pojašnjeno novo uređenje, treba naglasiti da odredbe čl. 29. ZOO-a kojima je bila uređena ova materija i dalje ostaju na snazi i primjenjuju se na sve ostale odnose, osim na novčane obveze između poduzetnika odnosno poduzetnika i osoba javnog prava (u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze), a koji su sada uređeni čl. 12.a ZFPPN, kao posebnim Zakonom (lex specialis).
