Uz elemente računa koje propisuje Zakon o PDV-u, Zakon o računovodstvu, Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o fiskalizaciji, dobili smo još jedan dodatak koji moramo otisnuti na računu kad je primatelj isporuke fizička osoba koja ga treba platiti u određenom roku. U tom slučaju izdavatelj računa mora postupiti prema st. 2. čl. 31. Ovršnoga Zakona, tj. unijeti upozorenje da „vjerovnik može zatražiti ovrhu nad dužnikom na temelju vjerodostojne isprave“ (čl. 31. st. 2. OZ).
Odredbama st. 3. čl. 31. Ovršnoga zakona propisano je da račun koji se izdaje fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost mora sadržavati navedeno upozorenje.
To znači da svi računi koji se izdaju fizičkim osobama, a koji se ne naplaćuju u trenutku izdavanja računa trebaju sadržavati upozorenje koje glasi: „vjerovnik može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave“. Taj račun kao vjerodostojna isprava je prihvatljiva za ovrhu ako sadrži podatke o vjerovniku i dužniku, predmetu, vrsti, svoti i vremenu ispunjenja obveze, kao i ostale propisane elemente, te spomenuto upozorenje.
Prema tome, na računima za koje se želi da ispunjavaju uvjete za vjerodostojnu ispravu u skladu i s Ovršnim zakonom (u svrhu zaštite prava vjerovnika na naplatu isporučenih dobara i usluga) osim uobičajenih elemenata treba unositi i podatak o datumu dospijeća računa i upozorenju da se na temelju toga računa (kao vjerodostojne isprave) može zatražiti ovrha nad dužnikom ako u roku ne ispuni (plati) obvezu za korištene usluge ili primljene isporuke dobara.
Naime, u kontekstu st. 3. čl. 31. Ovršnoga zakona moglo bi se tumačiti da račun izdan fizičkoj osobi bez dodatka o upozorenju i datumu dospijeća plaćanja računa ne bi bio prihvatljiv za ovrhu kao vjerodostojna isprava.
Bez te klauzule ovrha bi se mogla ostvariti tek po utvrđenju suda da je i ovaj račun (bez te klauzule) vjerodostojna isprava, no to je duži put do naplate ako fizička osoba nije platila svoju obvezu po takvom računu.
Inače prema čl. 17. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnoga zakona (tj. prema čl. 31. pročišćenoga teksta Ovršnoga zakona), vjerodostojna isprava smatra se:
- račun (računom se smatra i obračun kamata),
- mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine,
- javna isprava,
- izvadak iz poslovnih knjiga,
- po zakonu ovjerovljena privatna isprava te
- isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom.
Vjerodostojna isprava je prihvatljiva za ovrhu ako su u njoj naznačeni:
- vjerovnik i dužnik te
- predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze i
- kao novost, ako je riječ o računu koji se izdaje fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost je i upozorenje dužniku da vjerovnik može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave.
Postavlja se pitanje je li takav novi element računa obvezan ili nije. Bez sudske prakse o tome pitanju, moglo bi se utvrditi da će račun (koji se izdaje fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost – građanima, potrošačima) biti prihvatljiv za ovrhu kao vjerodostojna isprava jedino ako ima sve prethodno navedene elemente. To drugim riječima znači da je taj element računa bitan samo za potrebe provedbe ovrhe na temelju toga računa kao vjerodostojne isprave a ne i za druge svrhe poreza, računovodstva i sl.
Ako se izdani računi tim osobama naplaćuju uredno i bez potrebe za ovrhom upozorenje nije bitno, tj. za potrebe računovodstva, nadzora, PDV-a i sl. račun je potpuno ispravan i bez navedenog upozorenja.
To znači da je račun (izdan fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost – građaninu potrošaču) prihvatljiv za ovrhu ako osim elemenata propisanih Zakonom o PDV-u, Zakonom o računovodstvu, Zakonom o fiskalizaciji i Zakonom o trgovačkim društvima ima još i navedeno upozorenje i datum dospijeća.
Najčešće će to biti računi koji se izdaju s rokom plaćanja nakon izdavanja kao što je za komunalne usluge (voda, plin odvoz smeća, struja) telefon, internet, televizija i druge isporuke dobara i usluga koje nisu naplaćene u trenutku isporuke.
