Objavljen je broj 4 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za travanj 2013.
Gdje je svjetlost
Živimo u vremenu individualizma i ljudskih sloboda. U poduzetništvu se to ostvaruje privatnim vlasništvom. Sve dramatične promjene koje se događaju, u privatnom su sektoru. Poduzetnici i zaposlenici nemaju se na koga osloniti. Investicije u javnom sektoru nikada nije krasila učinkovitost utrošena novca. U suvremenim gospodarstvima država ne vodi investicije, ona je regulator i kontrolor. Socijalizam s društvenim vlasništvom pokazao je svu svoju ljepotu; zoološki vrt sretnih ljudi u kojemu nema ni konkurencije niti tržišne pogibelji nije donio sreću iako su stanovanje i plaća mnogima bili osigurana.
S druge pak strane, politika neoliberalizma u ekonomijama Zapada dovela je do golemih problema u distribuciji dohodaka i zaposlenosti. Najniža cijena kao jedini kriterij za proizvodnju dobara dovela je do toga da mnoga dobra oholi Zapad (i mi) nije htio proizvoditi pa su to preuzeli narodi s Istoka. Ali, sada i tamo počinju problemi. Niske plaće (i to još bez socijalnog osiguranja) postaju razlogom golemih fluktuacija, nedolazak na posao razlogom je što isporuke kasne, kakvoća se pogoršava itd. Kako i troškovi prijevoza postaju sve većima, konkurentska se prednost polako „topi“. To su dobro zapazili (zamislite i) Nijemci koji užurbano traže načine za „start industrijske politike“. Kako piše utjecajni njemački časopis „Gospodarski tjednik“ (WW br. 9/13.), „… zbog nedostatka industrijske politike ponajprije se samo u elektroničkoj industriji izgubilo desetke tisuća radnih mjesta. Puno komponenti stiže iz Kine gdje država i poduzeća nastupaju zajednički (uz premiju na izvoz od 20%, op. aut.)... Europa bi sada trebala započeti dobro promišljenu industrijsku politiku, a ne više samo gledati kako se know-how i inovacijski potencijal sele u inozemstvo". Kad tome dodamo da se oporavak gospodarstva SAD-a pripisuje povratku narudžbi domaćim proizvođačima, to može biti dokaz kako se i nama pruža prilika da nešto radimo i proizvodimo. Iznimno bitno bilo bi sačuvati proizvodnje u problemima (Varteks, Gredelj i dr.) jer kad tehničko-tehnološka znanja nestanu, povratak je mnogo teži, često i nemoguć.
Koliko je značajna industrijska politika privatnog sektora, stalno upozorava prof. dr. Ljubo Jurčić. Kad se kandidirao za predsjednika države naš narod je odabrao „pravdu i novu pravednost“. Što će nam smrdljive tvornice u kojima treba raditi? Sve dok Država može uzimati kredite s kojima se devizno plaća i deficit trgovačke bilance (godišnje uvozimo robe od 6 – 7 mlrd. eura), no to tako ne može dugo ići. Koliko je u tome prostora za zapošljavanje? Ako bismo prepolovili tu svotu, uz prosječnu bruto-plaću od 9.000,00 kn, zaposliti bi se moglo (na godišnjoj razini) 243.056 radnika. Svjetlosti ima, samo je treba slijediti. Sretan Uskrs!
Dr. sc. Vlado Brkanić
