Objavljen je broj 2 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za veljaču 2013.
Panoptikum
Jednom je netko rekao da potrošni porezi imaju na sudbinu naroda jednak utjecaj kao i neplodna zemlja i nepovoljna klima. Danas se i mi sve više uvjeravamo u istinitost izreke davnog mislioca, a riječ potrošni mogli bismo bez velike pogreške zamijeniti riječju loši. Mi se ne možemo požaliti na klimu, a imamo i plodnu zemlju.
Početkom nove godine u nas nema ništa nova. Porezi su sve veći, raste broj nezaposlenih a zaposlenika je sve manje, umirovljenika sve više, mladi odlaze trbuhom za kruhom k'o nekad njihovi djedovi.
Nekako tiho i bez velike rasprave ukinuta je nulta stopa PDV-a te su sada kruh, mlijeko, lijekovi i knjige oporezive, ali porezni obveznici već navikli na sve moguće nedaće i elementarne nepogode to prihvaćaju kao normalnu prirodnu pojavu, kao sudbinu naroda, kao rezultat loše klime, da parafraziramo velikog mislioca.
Od ulaska u EU uvode se novi porezi, nove trošarine na energente, ali za početak te povećane trošarine neće vrijediti za naše građane, tješe nas iz Vlade, kao da je gospodarstvo na mjesecu a građanstvo u Hrvatskoj te da to jedno s drugim nema veze.
U svim tim novostima čitateljima sigurno nije promakla jedna neobičnost, gotovo bi se moglo reći obilježje hrvatskoga poreznog sustava. Naime, snižena je stopa na ugostiteljske usluge, ali kako je u nas običaj, teško je napisati potpuno nedvosmislen zakon pa je tako ostalo nejasno što obuhvaća ugostiteljska usluga. Samo je nama svojstveno da se prema jednakom tekstu zakona može dati tumačenje da se porez plaća jednom 25%, a drugi put 10%. Postaje jako zanimljivo tko će sada snositi odgovornost za ono tumačenje koje je pogrešno, a čini se da je to više retoričko pitanje jer na kraju sve posljedice uvijek snose porezni obveznici.
I dalje se ustraje na uvođenju poreza na imovinu, a u stvarnosti poreza na nekretnine koji se ponekad zbog lakše probavljivosti zamota u foliju komunalne naknade, kao da je riječ o gorkim lijekovima. Povijesno iskustvo uči da svaki novi porez nije samo zamjena za stari nego i nešto više, stoga treba biti oprezan. Pitanje je zašto se oporezuju samo nekretnine te jesmo li mi tako sposobni uvesti svaki porez preko noći, dok druge zemlje godinama provode istraživanja i ispitivanja o svim elementima i značajkama poreza, za što nama ne treba čak ni javna rasprava o toj temi. A drugo, kad se i donese takav zakon, primjena u normalnom svijetu počinje od neke druge ili treće godine od donošenja.
Građani se često pitaju gdje nestade ona ustavna klauzula o poreznom sustavu na načelima jednakosti i pravednosti.
Evo jednog primjera: reinvestirani dobitak možete provesti i tako smanjiti plaćanje poreza na dobitak samo u društvu kapitala. No, ne i u društvo osoba ili kod obrta. Posebno je zanimljivo da se smanjenje poreza neće priznati ako je reinvestiranje izvršeno s ciljem izbjegavanja plaćanja poreza {SIC!}).
Svi se već pitamo može li se, bez stalnog zavlačenja ruku u džepove građana, išta učiniti na poticanju ulaganja, oživljavanju gospodarske aktivnosti, smanjenju troškova državne administracije, drukčijem korištenju novca ubranog od poreza, povećanju zaposlenosti. Mogu li političari prestati držati lekciju građanima da se može platiti račun za struju ako se uštedi na troškovima mobitela, može li ministarstvo zaduženo za rad i zapošljavanje prestati previđati još više nezaposlenih i početi provoditi mjere koje će otvarati zaposlenost a smanjiti broj zaposlenih, npr. izdavanju uvoznih dozvola itd.
Dr. sc. Šime Guzić
