Objavljen je broj 11 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za studeni 2012.
Život na supstanciji
Samo povijest pokazuje čovjeku ono što jest ili što je bio.
Na nedavno održanim seminarima o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, s lica sudionika mogla se „pročitati“ zebnja i sumrak - je li zato što su loše upravljali ili zbog svega što bi moglo biti. Bio nam je golemi problem kako sudionicima prenijeti optimizam i zadovoljstvo naših sabornika koji su taj Zakon jednoglasno prihvatili u uvjerenju da su time riješili problem plaćanja i smanjili broj stečajeva. Velika se energija troši na uspostavu provedbene infrastrukture koju bi trebale prihvatiti 73.000 insolventnih poduzetnika u predstečajnu nagodbu. Nagodbena će vijeća na temelju brojnih elaborata, izvještaja te značajnog i presudnog (pozitivnog) mišljenja revizora odobriti nastavak predstečajne nagodbe prema planu financijskog restrukturiranja ili uputiti (besplatno) dužnika u stečaj. Čini mi se da će s učinkom ove mjere biti kao i s objavom poreznih dužnika.
Bitni faktor spašavanja dužnika su vrijeme i novac. S otpisom tražbina ili njihovim pretvaranjem u udjele još uvijek nema novca, a bez njega nema pokretanja poslovanja. Cijeli model nagodbe kao da je osmišljen na temelju uvjerenja kako dužnici ne žele plaćati i da novac skrivaju negdje drugdje, ili da ne žele prodati nekretnine ili ponuditi udjele (tim famoznim strateškim investitorima). Za 97% njih je „amen“. Zakon će uz goleme društvene troškove samo potvrditi da su se stekli stečajni razlozi. Nekima će ovo čišćenje dobro doći da prikriju svoje mutne poslove. Njima bi se uskoro mogli pridružiti i oni koji će uz osnivački kapital od 10 kuna lakomisleno ući u posao na vjeru, a koji neće moći u strogim rokovima plaćanja isplatiti dugove. Koliko će njih već s prvim ulaznim računima „ispuniti uvjete“ za predstečajni postupak? A tek novčane kazne već od 300,00 kuna? Za neke i to može značiti kraj.
Višegodišnje poslovanje sa supstancijalnim gubitkom dovodi poduzetnike u stanje prezaduženosti. Poslovanje bez dobitka je život na supstanciji, odnosno trošenju kapitala njihovih vlasnika. Ostvarivanje dobitka je nužno, pa čak i za javne ustanove. Tako stvari postavlja šef financija jedne velike berlinske klinike, gosp. Scheller. On kaže: „Svako poduzeće, dakle i bolnice, trebaju stvarati dobitak. Tri do pet posto su nužne prihodne marže jer su medicina, znanost i ekonomija jedan troglas. (...) Mi predugo živimo na supstanciji. Tako naši zaposlenici u ovoj godini dobivaju povišicu plaće za 3% prema kolektivnom ugovoru, a iz bolničke nam se blagajne to ne pokriva...“ (WW br. 41/12., str. 50.).
To se čini poznatim, ali mi kao da smo u zdravstvu i visokom školstvu još uvijek u jednom čudnom socijalizmu. Kao da zbroj uspješnih jedinki ne čini društvo uspješnijim.
Dr. sc. Vlado Brkanić
