Objavljen je broj 10 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za listopad 2012.
Drage čitateljice, poštovani čitatelji,
ljetos me nazvala čitateljica jedne dnevne tiskovine i kritički se osvrnula na moje stajalište o potrebi povećanja temeljnog kapitala d.o.o.-a. Riječ je bila o mojem reagiranju na članak jednog novinara, koji je pomiješao troškove osnivanja u koje je uračunao i ulog u temeljni kapital, kad sam se kritički osvrnuo na to da visina osnivačkog kapitala nije i ne može biti zapreka novim poduzetnicima nego kakvu će djelatnost obavljati i mogućnost ostvarivanja prihoda. Naime, besmisleno je tražiti zapreku u visini temeljnog kapitala. Temeljni ulog je nužan kako bi se plaćali početni poslovni troškovi. Oni koji nemaju ni za to, mogu osnovati obrt ili javno trgovačko društvo kod kojih nije potrebno imati novac za temeljni kapital.
Oštrica kritike bila je usmjerena na moju opservaciju kako nikakvu sigurnost vjerovnicima ne daje društvo s 20.000,00 kn temeljnog kapitala te da bi novi zakonski minimum trebao biti za d.o.o. najmanje 100.000,00 kn itd. To ne bi značilo da se postojeći kapital mora automatski povećati, nego tek kod statusnih promjena. Oni, pak, koji krenu u poduzetništvo kao obrt ili JTD, mogu se preoblikovati u društvo kapitala kad akumuliraju dobitke potrebne za temeljni kapital. Svi se možemo složiti da je nemoguće poslovati na dugovima, bez minimalnog „radnog“ kapitala, te da je veći problem likvidirati društvo nego ga osnovati.
Sve što sam iznio bilo bi posve nebitno da se upravo sada nije izmijenio ZTD koji uvodi „jednostavni d.o.o.“ s kapitalom od samo 10 kuna. Riječ je o njemačkom rješenju kada je u programu AGENDA 2010. bilo predviđeno osnivanje društva bez kapitala, ali je za vlasnike takvog poduzeća bila propisana obveza zapošljavanja i zabrana isplate čistih dobitaka dok ne dostignu razinu „redovitog“ temeljnog kapitala od 25.000 eura i kad obvezno provode takvu dokapitalizaciju. Naš ZTD pak predviđa raspored 25% od ostvarenog dobitka u pričuve društva. Ako će to pridonijeti povećanju broja solidnih poduzetnika - svi zadovoljni.
Davanje autocesta u koncesiju i u vezi s tim angažiranje inozemnih konzultanata koji će predložiti model kako to učiniti, još je jedan izdatak koji će platiti porezni obveznici. Ako se samo malo upustimo u pravno-ekonomsku analizu mogućnosti kako to učiniti, tada dolazimo do nevjerojatnih ograničenja. Što će onda raditi zaposlenici tih društava ako se dade u zakup imovina tih društava? Ili, hoće li se tzv. poduzetničkim ugovorom, odnosno ugovorom o vođenju društva „iznajmiti“ poduzeća strancima koji će vlasniku (RH) plaćati naknadu od uspjeha. Onaj tko je krenuo s ovom idejom nije razmišljao u koji pravni labirint uvodi inozemne konzultante a u kojem bi se lakše snašli domaći.
Dr. sc. Vlado Brkanić
