Objavljen je broj 9 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za rujan 2012.
Zastrašujuća lakoća vladanja
Može li gospodarska organiziranost neke države jamčiti bogatstvo narodu? Traženje istine iza fasade društvenih pričina i politikantskih krinki nije moguće bez beskompromisnog i bolnog skidanja maski, a ne samo objašnjavanjem današnje zbilje kao forme nužne askeze.
Dvadeset godina naše nezavisnosti nije donijelo željenu razinu napretka. Razočaranje je najveće u politički sustav koji nije znao ili nije htio rješavati pitanja koja ne rješava tržište – ta nevidljiva ruka - nego nužnim intervencionizmom s ciljem stvaranja osnovice da se unutarnjim proizvodnim snagama možemo barem nahraniti i odjenuti, ako već ne znamo i ne možemo proizvoditi automobile, računala i dr. Kulminaciju indiferentnosti vidimo kod velikih bankrotiranih kemijskih tvrtki, varaždinskog smeća, poljoprivrede i dr. Jedino "umijeće" pokazuje se u poreznoj politici, u sveopćoj nadi kako će se preraspodjelom postojećeg osigurati blagostanje naroda.
Zastrašujuća lakoća mirenja s eutanazijom DIOKI-ja, Jadrankamena i brojnih drugih je neobjašnjiva. Ako Država i nema pretežite udjele u tim društvima, mora se pronaći zakonska forma koja će omogućiti uvođenje prisilne uprave vođenja takvih društava do njihove ponovne privatizacije ili pak prodaje kao stečajne mase. Ostavljati takve velike (tvorničke) sustave u kaosu, u stanju kad očajni radnici izlaze na prometnice da bi nedužni putnici (turisti) suosjećali s njihovom bijedom, neodgovorno je i nedopustivo.
Problem smeća u Varaždinu poseban je slučaj nepoštovanja ugovorom preuzetih obveza. Izgrađena tvornica za recikliranje otpada ne radi jer HNS-ov gradonačelnik nema dobro mišljenje o privatnom poduzetniku koji je investirao (kreditom) u tu novu tvornicu. Bio bi to prvi ogledni primjer u Hrvatskoj kako se gospodari s otpadom, a sada je u sudskom procesu samo zato što je na drugoj strani netko tko nije "naš". Politika je nadjačala pravo s obzirom na to da se u ovom slučaju ne poštuje ugovor ni sudska presuda.
Nebriga prema poljoprivredi i proizvodnji sirovina za hranu je zastrašujuća. Umjesto poticaja konkretne proizvodnje (uzgoja stoke, voća, povrća i dr.), Ministarstvo poljoprivrede specijaliziralo se u izdavanje uvoznih dozvola. Ministri su se bavili politikanstvom (ili osobnim koristima), a domaća "mafija" uvozi što na dozvole što mimo njih. Upravljaju li Barišićevi još carinom? Što je s neobrađenim poljima i očajnim seljacima koji kad nešto i proizvedu nemaju kome prodati? No, zato u mesne industrije ulaze konvoji zamrznute sirovine, a Konzum je pak najveći uvoznik hrane. Oni će reći: Da mi ne uvozimo, to bi učinili drugi. Moderator u liku države bi i tu dobro došao kad bi to politika htjela. Ovako smo s još većim deficitom u trgovačkoj bilanci, još većim ukupnim dugom, još većom nezaposlenošću, još većim siromaštvom.
Svjedoci smo velikog nesnalaženja u vođenju ekonomije zemlje. Možda ćemo poslije odmora vidjeti i neke prave strateške odluke ministarstava koje bi bile pretpostavke za ono što trebamo - zaposlenost i smanjenje uvoza – barem za početak.
Čistilište od poslovno bolesnih? No, koliko će to trajati i kome to može pomoći, osim ako nije za posebno odabrane?
Dr. sc. Vlado Brkanić
