Objavljen je broj 7 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za srpanj 2012.
Rulet
Bez poreznih savjetnika njemački porezni sustav bi se slomio. To je između ostalog izjavio dr. Hartmund Schwab, predsjednik Komore poreznih savjetnika Bavarske na održanoj konferenciji Udruge „Hrvatski računovođa“ sredinom prošlog mjeseca.
Jednako tako i mi možemo reći da bi u Hrvatskoj bez računovođa koji savjesno obračunavaju tekuće porezne obveze Državni proračun bio u još većem deficitu. Tu je činjenicu javno priznavao i isticao nekadašnji ministar financija prof. dr. Zoran Jašić. Porezne prijave te obračuni poreza i doprinosa najviše ovise o stručnjacima upravo ove profesije. U svom su radu izloženi prisili da određene nabave i troškove prikažu na način koji nije primjeren propisanim određenjima. Pristup mnogih poduzetnika je u raspolaganju sredstvima društva kao da je riječ o njihovoj imovini. U slučaju takva ponašanja i neispunjavanja poreznih obveza, može im se dogoditi da će u ovršnom postupku Porezna uprava posegnuti i u njihovu imovinu jer se prema skorim izmjenama Općeg poreznog zakona smatraju poreznim jamcem. Stvari se zaoštravaju sve više, jednako kako i gospodarska kriza.
Rješenja se nude kroz povećanu potrošnju (francuski prijedlog), nasuprot rješenju o potrebi štednje koju zastupa Njemačka. I jedno i drugo motrište vrlo je zanimljivo i za naše prilike. Ako se primijeni model rasta potražuje (potrošnje), u našem slučaju se odmah postavlja pitanje: Čijim novcem? Nova Vlada jako se hvali kako je smanjila porezno opterećenje poduzetnika. Osim niže stope zdravstvenog doprinosa, sve drugo kao da je donijelo porezni teret. Ni PDV kao troškovno neutralan (u teoriji) nije u nas takva učinka jer se zbog neplaćanja kupaca moraju pronaći drugi izvori financiranja. U nas se rokovi plaćanja sve više produžuju (prosjek za 2011. je bio 113 dana), pa uz veliku strepnju svi se brinemo kako će se ispuniti pretpostavke iz novog zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.
Golemi je problem što se u nas nitko ne dira razne parazitske namete i institucije. Primjerice, visoko školstvo je stalno pod demagoškim pritiskom kako mora biti besplatno. U redu. No ostvaruje li se pritom jednakost? Studenti visokih škola koje provode Bolonjski model moraju svoju školarinu plaćati kao da nisu dio visokoškolskog sustava naše Države. Zar njihovi roditelji ne plaćaju porez kao i oni koji svoju djecu šalju na sveučilišni besplatni studij? Pravde i nejednakosti sve je više, a državni proračun traži nove sponzore. S radošću čekamo novi porez na imovinu. Ja ću se do tada zabaviti ruletom, besporezno.
Dr. sc. Vlado Brkanić
