Novi broj RRiF-a

Datum: 31.08.2011, Srijeda
Autor: Z.T.

Neuzvraćena ljubav Koliko je jedna ljubav vezana za švicarski franak poprimila dramatične razmjere u hrvatskom medijskom prostoru najbolje se vidi iz činjenice da se i Vlada uplela u taj monetarni problem. Problem? Čiji – banaka i manjeg dijela korisnika kredita? U čemu je problem? Donositelji odluka o kreditnom zaduženju u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu izabrali su bolju odluku od onih koji su vezali glavnicu za euro, uzeli su kredit uz nižu kamatnu stopu, no jedini je „vrag“ u tome što su ga vezali za najčvršću i najsigurniju monetu na svijetu. Kada ljubav prestaje? Kad po tko zna koji put SAD svoj unutarnji proračunski deficit raspodjeli na čitav svijet tiskajući dolare bez pokrića, a svi se tome raduju (svjetska trgovina i burze). Ali ta prijevara postaje sve očitija i svi koji žele očuvati svoje bogatstvo pretvaraju ga u švicarski franak.
Ovo je nova povijesna prekretnica u svjetskim financijama. Prva je bila u kolovozu 1971. kada je SAD ukinuo Bretonvodski sporazum, odnosno zlatni dolarski standard. Do tada je američka središnja banka jamčila kako će svaki dolar, ako netko želi, isplatiti u zlatu. Tako je bilo od 1944., sve dok se francuski ministar financija nije „našalio“ i 1971. poslao na naplatu 300 mil. dolara u zlatu. Amerikanci tu isplatu nikada nisu učinili, no tada je izašao „duh iz boce“. Čini se da su kvar novca Švicarci najmanje rabili i tako je franak planetarno postao valuta povjerenja. Euro je bio na dobrom puta da američkom dolaru preuzme funkciju međunarodnog plaćanja i štednje, no to se još dugo neće dogoditi.

Bijeg iz kvarnih valuta uzrokom je silne potražnje za švicarskim francima iznad svake razumno očekivane razine. Tako šokantan porast vrijednosti franka nije se dogodio u eurozoni, npr. u Sloveniji, pa se može sumnjati koliko je HNB takvom tečajnom politikom išao u korist banaka (npr. u vrijeme najvišeg tečaja franka u nas, odnosno 1 : 1, u Sloveniji je odnos bio 1 : 0,75, odnosno oko 5,60 kn za švicarski franak). Ponuđena rješenja u „balonu“ nikoga ne mogu ostaviti mirnim jer franak će dugoročno ostati stabilna i jaka valuta te iz nje kao dužničke formule treba izaći.

Ukidanje valutne klauzule koja je uređena Zakonom o obveznim odnosima je druga strana naših apsurda. Što ona predstavlja? Ako ugovorne strane odrede da se dana svota vrijednosti (kredita, robe) obračunava prema nekoj čvrstoj valuti, dužnik će platiti tekućim novcem samo onu vrijednost koju je i primio, računajući to prema euru ili franku. Zanimljivo bi bilo pitati građane jesu li za to da sva njihova štednja bude u kunama bez vezanja za neku čvrstu valutu. U slučaju slabljenja kune (a taj je proces započeo – usporedite samo tečajnu listu), jesu li svi oni koji imaju štednju spremni svoje gubitke preraspodijeliti u korist dužnika. Hoće li manjina dužnika i nekoliko dežurnih galamdžija ukinuti jedno zaštitno rješenje za vjerovnika? No, danas je sve moguće.  

Dr. sc. Vlado BRKANIĆ