Novi broj RRiF-a

Datum: 27.07.2011, Srijeda
Autor: Z.T.

Koliko je priroda ljudskog uma različita! Dok s naše strane svijeta radnici svoje poslodavce žele odmah vidjeti u zatvoru ako im ne isplate plaću, s druge strane svijeta poslodavci daju dodatak na plaću za odanost – lojalnost. Naime, oko 5.000 njemačkih proizvođača dijelova za automobile uložilo je u Kinu više od 20 milijardi eura u proizvodnju onoga što je u gospodskoj Europi postalo skupo. Problem koji je trebalo riješiti je kako pridobiti odanost kineskih radnika, a da im ne pada na pamet štrajk, nedisciplina i dr., što je slabost u ostalim azijskim zemljama. I tu je problem riješilo univerzalno božanstvo – novac, od 20 do 40 eura mjesečno na plaću koja je inače oko 120 eura.

Kad je nedavno hrvatsko poduzeće njemačkog vlasnika u okolici Varaždina tražilo nekoliko stotina radnika za rad s tekstilom i kožom, očekivali su da će im doći radnici iz obližnje tvornice koja je u golemim problemima. Tu i tamo bi poneki radnik „prešao“ u tvornicu njemačkog vlasnika. Na pitanje zašto se prije nisu odlučili za promjenu poslodavca odgovorili su da su se bojali radne discipline, da neće imati vremena ni za gablec, da se kontroliraju bolovanja itd. No kad su vidjeli sve prednosti uređenog i organiziranog poslodavca, zažalili su što i prije nisu došli. Prednost boljeg i sigurnijeg zaposlenja ovdje nije prepoznata.

Nitko ne može podržati poslodavce koji, kako kaže i predsjednica Vlade, …radi vlastitog bogaćenja uskraćuju radnicima plaće, ali niti predložene dopune Kaznenog zakona koje ne definiraju pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi netko završio u zatvoru. Ako zakonska norma glasi: tko, iako je imao sredstva, ne isplati dio ili cijelu plaću ili naknadu plaće ili ne uplati doprinose … kaznit će se kaznom zatvora do tri godine, proizlazi da će mnogi direktori u zatvor. Prema tome, onaj koji nije imao sredstva, a nastavlja s poslovanjem i ne isplaćuje plaće, neće biti kažnjen. U zakonu nema definiranja kažnjivih pretpostavaka, kao npr. da su neposredno prije insolventnosti isplatili dividende-dobitke, vratili zajmove kojima su nadomještali kapital ili kupili imovinu na teret društva, a kojom se privatno koriste itd. Ovakvo zakonsko rješenje nigdje ne postoji, ono je izravno usmjereno protiv onih koji još ludo vjeruju da poduzetništvo u nas ima smisla.

Odanost svojim šefovima iskazala je i Branka Pavošević, blagajnica HDZ-a. Dokumentaciju o isplatama koje je obavljala stranačkim osobama potom je uništila. Nikakva pravila o blagajničkom poslovanju i računovodstvu nisu poštovana. Novac koji je donosio Barišić i šefica Fimi medije nije evidentiran kao ulaz novca i prihod. “Pohvala” za materijalno-financijsko stanje te stranke (!?). Je li gđa Pavošević nevina blagajnica i treba li računovodstvena struka zaštititi svoju pripadnicu? Kao prvo, gđa Pavošević s obzirom na navedene postupke nije nikakva računovotkinja. A kao drugo, svoju nevinost treba dokazati na sudu, tj. objasniti neprimjerenu imovinu koju i ona posjeduje u odnosu na skromnu i poštenu građansku sredinu u kojoj živi.

Jedino što nas u ovoj našoj zbilji ohrabruje jest da lopovski poslovi postaju manje sigurni, a pravda ponekog i dostigne.

Dr. sc. Vlado BRKANIĆ