Objavljen je broj 10 časopisa Računovodstvo, Revizija i Financije za listopad 2010.
Sadržaj časopisa možete pogledati ovdje.
Uvodnik časopisa:
Poplava
Je li vam uopće nešto više čudno? Sve je to već viđeno. Svaki je događaj za ovu zemlju iznenađenje. Mutne vode sa zapada valjaju se već danima, kiše padaju, a mi nismo bili sposobni smanjiti goleme materijalne štete nebrige i neodgovornosti. Odgovorni opet nisu na vrijeme obavili prijeko potrebne aktivnosti za zaštitu imovine i ljudi, a zamislite što bi bilo da građani nisu na vrijeme platili poreze i doprinose.
Elementarne i zdravorazumske procjene opasnosti nisu bile donesene, nego se uplelo u birokratsku mrežu sustava koji je "dao vidljive rezultate".
Poplava je ovih dana donijela puno mutne vode u gospodarstvu, politici i struci. Jeste li možda primijetili vijest kojoj nije pridana velika pozornost medija za razliku od romana hrvatskih "zvijezda"? Naime, brodogradilištima je zabranjeno sklapanje novih poslova dok se ne riješi njihova privatizacijska sudbina, dok EU ne odobri njihov plan. Normalan čovjek ne može vjerovati da se takve stvari događaju. Možemo imati razumijevanja, no njihove gubitke svih ovih desetljeća netko mora navesti.
Poštovani čitatelju, sigurno niste zamijetili objašnjenja razloga zašto je prodana ona poznata, tada još domaća, kompanija s pozicijom veta koji je dan strateškom partneru 2003. s tzv. formulom 25% + 1 dionica, i to zato da rođaci i prijatelji ovih 75% - 1 ne bi mogli donositi odluke na štetu strateškog partnera (sic). Zastrašujuće je što sve moramo slušati i prihvatiti kao argument. Nitko se nije zapitao tko štiti ovih 75% - 1. Vidjeli ste što se dogodi kad strateški partner priskrbi milijardu-dvije neplaćenog poreza ili se to učini s njegovom kontrolom i blagoslovom državnom proračunu. Nitko ne pita je li to dovelo u pitanje isplatu otpremnina menadžerima koji se više i ne sjećaju kako ih je sve to zapalo.
Kao s poplavom dolaze i novi porezi, kažu na imovinu. Što mislite tko će to konačno platiti, pogađa li to pravu metu? Jesu li time pogođeni on koji su stekli imovinu privatizacijom, dobivanjem poduzeća, nezakonitim radnjama, lancima sreće, prevarama, neplaćanjem poreza i sl.? Je li barem njihova imovina još tu? Neki su od njih bili vlasnici ili ovlaštenici, begovi ili bogovi 20 – 30, a neki i preko 100 poduzeća. Ja sumnjam. Bojim se, iskustvo me uči, da će porez i ovaj put platiti hrvatska sirotinja koja je na kredit kupila auto, koja cijeli život gradi neku kućicu u Zagorju ili na moru, kao i oni koji su svoju zaradu uložili u kakav posao i zaposlili još ponekog.
Ne bojim se da će taj porez platiti oni koji kupuju elitno zemljište za gradnju apartmana i oko njih uređuju dvorišta za golf koja zovu golf-igralištima.
Očekujemo da će prevladati razboritost aktera fiskalne politike te da nam neće nametnuti porezni pakao, da će se novac tražiti od onih koji su ga stekli nezakonito, a ne od onih koji ovoj zemlji uredno plaćaju porez od početka.
Nadajmo se da smo iz događaja u svim ovim burnim vremenima obnove i izgradnje Hrvatske nešto naučili kako tu državu i svoju egzistenciju ne bismo doveli u pitanje nerazboritostima, da razmišljamo i kao odgovorni građani reakcijom na male i velike nepravilnosti ne dopustimo mediokritetima da donose odluke kojima nisu dorasli. Traži se da se služi državi, a ne da ju se iskorištava za stranačke i privatne interese. Poplava je nemilosrdna; kad se voda povuče, onda na vidjelo izlazi sav mulj naše stvarnosti. Hoće li ga konačno mjerodavni počistiti?
