Objavljen je broj 12 časopisa Računovodstvo, Revizija i Financije za prosinac 2023.
Sadržaj časopisa može se pogledati ovdje.
Usahnula sreća
Dok radništvo u Hrvatskoj željno iščekuje sretnu budućnost koja već započinje u siječnju 2024. godine, računovođe i računalni programeri u očaju rješavaju načine obračuna plaće za prosinac koja će se isplatiti u siječnju 2024. godine. Ali radost iščekivanja većih plaća brzo će usahnuti, već u veljači 2024. godine. Čak je i svemoćna politika ušla u slijepu ulicu. Smanjene osnovice za obračun mirovinskog osiguranja za 300 eura primijenit će se u obračunu plaće za prosinac 2023. godine, i to na one zaposlenike koji imaju minimalnu bruto-plaću 700 eura. Učinak povećanja neto-plaće na temelju smanjenja osnovice za MIO I. bit će već u siječnju neznatan jer je minimalna plaća povećana na 840 eura, pa se svota umanjenja spušta na 230 eura ili manje.
Što je krajnji učinak takva zakonskog uređenja? Pokušaj Vlade RH da poveća neto-plaće. Protuučinak je manji dotok sredstava s temelja doprinosa u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Kako se već sada iz državnog proračuna u mirovinski fond dotira oko 3 mlrd. eura godišnje, u budućnosti će trebati svotu transfera još povećati. Odakle? Na teret nas – poreznih obveznika.
Spoznaja da će to imati takav učinak na državni proračun Vlada je minimalizirala s povećanjem minimalne plaće pa će se broj korisnika nove olakšice znatno smanjiti. Radost brojnih zaposlenika usahnut će već u veljači, a kakvo će stajalište zauzeti zbog neispunjenih očekivanja koje je Vlada pobudila, neka o tome misle akteri koji su to i osmislili. Ili pak računaju na zaborav.
U prošlom broju časopisa pisao sam o problemima struke. Ove godine navršeno je 30 godina od stupanja na snagu prvog Zakona o računovodstvu. Kad usporedim tekst iz 1993. godine s današnjim koji je donesen 2015. godine s naknadnim izmjenama i dopunama, vratio bih se na prvotni. Onaj je zakon, u biti, ono što npr. u Njemačkoj sadržava Zakon o društvima s ograničenom odgovornošću. Istaknut ću ono što je bilo i u našem Zakonu o računovodstvu, od organizacije knjigovodstva, propisanih pozicija financijskih izvještaja, obveznika revizija do javne objave i dr. Zadržat ću se na onome što je danas kod nas pogrešno, a to su obveznici revizije. Znatan broj malih poduzetnika s prihodom većim od 3,981 mil. eura, aktivom 1,99 mil. eura i s 25 zaposlenih postaju obveznicima revizije. Toga nema nigdje, a tako nije bilo ni 1993. godine kada je obveza obuhvaćala velike i srednje poduzetnike te male ako su d.d. Nepotrebnom trošku izlaže se dio malih poduzetnika, što nitko ne želi vidjeti. Kakav je interes javnosti za njihovim poslovanjem? Britanci koji su poslove revizije doveli do savršenstva, rade reviziju da bi vlasnici kapitala kontrolirali upravu društva da ih ne potkrada, vara i ne obmanjuje uljepšanim financijskim rezultatima. Kod nas su članovi uprave ujedno i vlasnici udjela u kapitalu pa je teško pretpostaviti da će sami sebe varati. Ako varaju na porezima, za to postoji Porezna uprava s kontrolnim aparatom, to nije posao revizije.
Javna objava je potpuno ukinula značenje poslovne tajne. Dok računovođe, revizori i porezni savjetnici već prema etičkim pravilima ne smiju javno govoriti o onome što znaju, objavom se sve razotkrije. Držim da bi pristup podatcima mogli imati samo ako postoji nečiji pravni interes ili ih sami poduzetnici žele objaviti. Stari je ZOR javnu objavu propisivao samo za velike i srednje poduzetnike u skraćenom obliku. Prema svemu tome mogli bismo reći da su to bila stara dobra vremena. A svi mi iz RRiF-a želimo vam bolja nova vremena – sretnu i uspješnu novu 2024. godinu.
Dr. sc. Vlado BRKANIĆ, prof. struč. stud.. ovl. rač i ovl.rev.
