Objavljen je broj 9 časopisa Računovodstvo, Revizija i Financije za rujan 2023.
Sadržaj časopisa može se pogledati ovdje.
Održivost
Europska komisija predlaže državama članicama da od ubranog poreza na dobitak od poduzeća izdvoje 0,5 % za pokriće dugova koje je proračun EU-a stvorio financirajući oporavak od pandemije. Ova vijest otvara više pitanja.
Kao prvo, ako smo mislili da neki dar nema cijenu, ovo potvrđuje da „nema besplatnog objeda“. Privid kako smo od EU-a dobili besplatnu financijsku potporu za očuvanje radnih mjesta za vrijeme pandemije, ostaje samo privid jer je sada razvidno da to nije tako. Kad smo kod pandemije bolesti COVID-19, ne možemo prešutjeti kako je EU (a i članice) preuzimao i plaćao milijarde eura za cjepivo koje na kraju više nitko nije htio koristiti. Naše je Ministarstvo zdravstva samo za višak cjepiva od 5 mil. doza utrošilo oko 100 milijuna eura, a ni to nije konačna svota. Nejasno je zašto se ne traži raskid ugovora (i isporuka) zbog promijenjenih okolnosti. Koliki je konačni sveukupni trošak, to je za sada tajna o kojoj porezni obveznici i osiguranici ne znaju. Lakše se živi dok smo u neznanju, zar ne?
Drugo, EU sve više sliči na carstvo u nastajanju. Zapravo, EU je nalik na naglavačke okrenutu državu ili carstvo. To carstvo za sada još ne uvodi zajednički europski porez, ali ga članice ne mogu izbjeći jer plaćaju doprinos u proračun EU-a. Mnoštvo direktiva što ih Europska komisija donosi članice bespogovorno „pretaču“ u svoje zakone, što poprima model federalne države. Zapravo, EU je superdržava koju npr. Britanci vide kao sinonim za birokraciju u kojoj nisu htjeli ostati. Takav EU donosi odluke od kojih neke poduzetnicima povećavaju troškove poslovanja, neke pak poslovanje čine neodrživim, dok vanjskom politikom zapravo upravlja Washington.
Treće, kao posljedica politike EU-a, dokapitalizacija HEP-a i dioničarski zajam koji vlasnik (RH) mora uplatiti, što sveukupno iznosi 900 mil. €, a sve zbog gubitaka koji su nastali zbog europske energetske politike i subvencionirane prodaje struje i plina, vraća se poreznim obveznicima kao bumerang. Vlada RH iz proračuna mora intervenirati kako bi održala solventnost i spriječila bankrot ove državne kompanije. I ne samo to, dugoročno je zaustavljena izgradnja novih izvora energije. O uzrocima poremećaja i golemog porasta cijene energenata, odnosno o rješavanju uzroka tog poremećaja nitko od RH do EU ne govori. Rat u Ukrajini treba zaustaviti i spriječiti daljnju pogibelj mladih ljudi (na objema stranama). Europa zaraćene strane sutra treba, no Zapad i EU (dakle i mi) potiču taj sukob sa sve više oružja i novca. Sve to košta i platit ćemo to kroz doprinos EU-u ili inflacijom. Nažalost, ne vidimo među europskim političarima razboritost koja bi vodila k završetku tog rata. Što vrijedi teritorija ako nemaš svoje ljude koji će napučiti taj prostor.
Završno, kako shvatiti glavnu mantru koja se propagira u EU-u, a to je održivo poslovanje? Što znači uvođenje novog poreza (čitaj u ovom broju Vijesti iz EU) da bi se realizirale „zelene politike“? Izvješćivanje o održivosti poslovanja: što ako su okolišni, destinacijski, društveni i upravljački čimbenici zadovoljeni, a subjekt iskaže financijski gubitak? Kako razumjeti našu tzv. poreznu reformu koja ukida prirez, ali prisiljava lokalne samouprave na povećanje poreza na dohodak? Što je u tome dobro? Trošak uskladbe računalnih programa za obračun plaća znamo tko snosi. Kako prihvatiti snižavanje osnovice za mirovinsko osiguranje kod nižih bruto-plaća samo da bi se neznatno povećala neto-plaća? Sutra će takvima trebati iz proračuna izdvajati kako bi im se osigurale neke minimalne mirovine. Državni intervencionizam uvodi nas u sve veće neravnoteže (krize) jer nastoji poticati neodrživo. A što će onda biti održivo i tko će to plaćati?
Dr. sc. Vlado BRKANIĆ, urednik
