Objavljen je broj 3 časopisa Računovodstvo, Revizija i Financije za ožujak 2023.
Sadržaj časopisa može se pogledati ovdje.
Učinak kazni?
U ljudskoj je prirodi vidjeti učinke svojih ideja, stajališta i postupaka. Često se ne vide rezultati visoko postavljenih ideala, a takvim slučajevima obiluje naše zakonodavstvo.
Nedavno izmijenjeni Zakon o radu obiluje prijetnjama i kaznama. Inspekcijski nadzor ima 60 instruktivnih odredaba što treba kontrolirati, a mogu se izreći upravne mjere i odrediti novčane kazne po 124 osnove. Nama posebno „dražesna“ je kazna od 8.090,00 € do 13.270,00 € za poslodavca i odgovornu osobu od 920,00 € do 1.320,00 € ako se radniku ne dostavi obračun plaće koji postaje ovršna isprava ako poslodavac nije isplatio plaću.
Pretpostavimo da se poslodavcu odredi takva prekršajna kazna. Postavlja se pitanje koja je njezina svrha i koliko ona pomaže radniku da dođe do svoje plaće redovnim ili ovršnim postupkom.
Drugi slučaj imamo u Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koji pak propisuje novčanu kaznu od 1.217,23 € do 132.722,81 € ako poduzetnik ne ispuni svoju novčanu obvezu prema ugovorenom roku ili u zakonskom roku (30 dana, odnosno 60 dana od dana primitka računa ili od dana kada je vjerovnik isporučio dobra ili obavio uslugu). Nije nam poznato je li ikome naplaćena takva kazna, pa čak ni onome koji je kršio sva pravila u plaćanjima (grupacija Agrokor), a u vezi s kojima je zakonodavac i donio takvu kazneno-odgojnu mjeru.
Sigurno je jedino da radnicima i vjerovnicima odmaže kazna koja bi bila realizirana jer bi oni još teže naplatili svoja potraživanja. Uvijek mi je na umu jedna misao koju je izrekao prof. Karlheinz Küting u knjizi „Analiza bilance“ kako „… razlozi za produljenje rokova plaćanja leže u čimbenicima koji se nalaze izvan poduzeća. Najčešći uzrok što su kupci nesposobni za plaćanje jest taj što oni nisu naplatili svoja potraživanja, a ne zato što ne bi željeli plaćati.“
Neplaćanje je posljedica prenapregnutih rokova dospijeća za ono što je isporučeno i nastalih tekućih troškova (izdataka), odnosno dospjelih obveza. Plaće koje se obvezno isplaćuju u novcu su najzahtjevnije financijske obveze za koje mora biti raspoloživa gotovina na računu. U mnogim slučajevima ona nije raspoloživa s rokom za isplatu plaće (jer je npr. Porezna ovršila poduzetnika za PDV), zbog toga plaće čekaju novi priljev novca koji dolazi od naplate od kupaca. Teško mi je povjerovati da netko ne želi isplatiti plaće ili dobavljače, a ima novac na računu.
Osim navedenoga, imamo još i drugih nebuloznih prekršajnih odredaba. Tako npr. FINA na temelju Zakona o računovodstvu redovito izriče prekršajne novčane kazne poduzetniku koji ne dostavi financijske izvještaje u slučaju kontinuirane neaktivnosti od početka osnivanja trgovačkog društva. Dakle, u ovom slučaju ne postoje podatci na temelju kojih bi se sastavili financijski izvještaji u odnosu na početno stanje novca na računu i temeljni kapital.
Bilo bi dobro da kreatori prekršajnih odredaba s vremena na vrijeme podvrgnu analizi smisao i svrhu donesenih kazni, odnosno jesu li one primjerene i kakav učinak proizvode.
Dr. sc. Vlado BRKANIĆ, urednik
