Objavljen je broj 12 časopisa Računovodstvo, Revizija i Financije za prosinac 2022.
Sadržaj časopisa može se pogledati ovdje.
Sretno u 2023. godini
Životni su putevi i događaji nepredvidivi. Malo je onih kojima u pogledu vidim osjećaj vrijednosti, ljubav. Ove, sada već skoro prošle godine, zajednički smo doživjeli golemo razočaranje u našu vrstu. Ono što smo mislili da se u Europi nikada neće dogoditi, dogodilo se. Gospodarsku krizu još u malom pokazuje inflacija, u velikom će nam ekonomska kriza život učiniti siromašnim, praznijim, nesretnim.
U takvom je okruženju na našoj profesiji završiti obračune i sastaviti financijska i porezna izvješća za 2022. godinu. Iz Ministarstva financija dolaze najave o ekskluzivnom (socijalnom) porezu na ekstra dobitke, a kako ćemo to obračunavati, možda ćemo detaljnije znati početkom 2023. godine. Tom se porezu pridaje značenje izvanrednosti kako bi se omogućila ustavna opravdanost za njegovo donošenje s povratnim učinkom (čl. 90. st. 4. Ustava RH). Je li to baš tako ili će netko pokrenuti pitanje o nedopustivosti uvođenja retrogradnog poreza za 2022. godinu ili će se pak s općom razdraganošću našeg puka otkinuti zarada mrskim profiterima? Vjerojatno će se ovo potonje i dogoditi. Pogođeni će bilančnim manipulacijama nastojati smanjiti utjecaj „solidarnog poreza“ ili će porezni prepad u sljedećim godinama znati izbjeći.
Zbog inflacije ponovo će se aktualizirati pitanje revalorizacije dugotrajne materijalne imovine. Zašto u praksi to nije osobito poželjan i rado prihvaćen postupak svođenja imovine na poštenu vrijednost, nalazimo u poreznoj diskriminaciji revalorizacije koja čini ovaj postupak „jalovim“ – neutralnim. U literaturi više od dva desetljeća upozoravamo kako to nije pošten pristup da Država uzme porez (na dobitak) oporezujući imovinsku supstanciju poduzetnika, tj. ne priznajući ukupni amortizacijski trošak kad on sadržava i revaloriziranu imovinu. Naime, za učinak (udio) revalorizacije u trošku amortizacije povećava se osnovica za porez na dobitak. Poduzetnici neće ostvariti povrat uloženoga u približno jednakoj vrijednosti ponovne nabave dugotrajne materijalne imovine. Mislim da je to svakome razumljivo, ali zašto se u izmjenama Zakona o porezu na dobit takva diskriminatorna odredba ne ukine? Zato što smo mi iz poduzetništva „ovce za šišanje“.
Državni proračun unatoč planiranom deficitu osigurava porast plaća onima koji dobivaju sredstva iz tog proračuna. Gdje je tu solidarnost s privatnim sektorom koji će vrlo teško moći podignuti plaće u 2023. godini. U razdoblju pandemije i sada nadolazeće krize nismo čuli da se broj zaposlenih smanjio kod korisnika državnog proračuna, lokalne uprave i samouprave te javnih poduzeća. Svi se rado zapošljavaju kod njih i uz (možda) niže plaće, ali uz druge pogodnosti. Za izmišljena radna mjesta ova bi Država trebala imati odlučnosti da se to prepozna i ljude „pošalje“ u realni sektor kojemu kronično nedostaje radne snage.
S okusom gorčine i nespokoja dolaze nam božićni i novogodišnji blagdani kada bi se trebali prepustiti zadovoljstvu jer smo još jednu godinu odradili – preživjeli. Što nam prenosi bilanca života u 2023. godinu? Brojne izazove i nadu u nešto bolje. S tim uvjerenjem želim vam ugodne i sretne blagdane uz vječnu istinu da je uvijek nekako bilo. Za to „nekako“ moramo i sami (ali svi) nešto učiniti, a ne samo čekati da nam to netko drugi podari.
Dr. sc. Vlado BRKANIĆ
