Objavljen je broj 11 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za studeni 2022.
Sadržaj časopisa može se pogledati ovdje.
Bolja budućnost?
Linearni optimizam je vjera u bolju budućnost. Za strah pred budućnošću moglo bi se reći da je iracionalan jer su buduće vremenske dimenzije nesagledive, a kretanja nepredvidiva. Projekcija budućnosti na temelju povijesnog iskustva ne daje pouzdane odgovore. Ono što se bolno i paradoksalno potvrđuje kao konstanta ljudskog roda, jesu ratovi. To me počinje činiti skeptičnim za sudbinu EU-a, a posebno sada za euro. Do jučer sam bio čvrsto uvjeren da je to dobro rješenje i za gospodarstvo i za građane. Ako zbog rata i energetske krize nastane slom najvećih europskih gospodarstava, tada ni perspektiva eura nije sjajna. Ali, nismo mi tu sami. Treba imati vjeru da se događaji neće razvijati prema najgorem scenariju. Ostati s kunom ne znači bi se izbjegli negativni globalni utjecaji. To nije izbjegla ni Velika Britanija.
Sve više me napušta optimizam hoće li nastati promjene – reforme u području visokog obrazovanja, zdravstva i ukidanja parazitskih nameta i institucija i dr. Kada smo prije 16 godina osnivali našu Visoku školu za financijski menadžment (za računovodstvo i financije), tada smo imali nadu i vjeru kako će s ulaskom naše Države u EU doći i državna potpora (putem vaučera za svakoga upisanog studenta), što bi bilo u skladu s Bolonjskim procesom, ali i s činjenicom da roditelji svakog studenta ili on pak sam (ako je izvanredan student) plaća poreze ovoj Državi. Sveučilišni kartel sve čini da se to ne dogodi. Rekao bih, nisu oni tu bitni već je bitna volja Vlade RH, odnosno resornog ministarstva želi li učiniti sve studente jednakim građanima ili ne. Kad nemate državnu potporu, godišnja školarina je viša, a to je nepravda prema studentima privatnih visokih škola i sveučilišta. Privatne visokoškolske ustanove posluju racionalno i na načelu održivosti. Studijski programi koji nemaju „potražnju“, moraju se ugasiti i nadomjestiti novima – što ponovo predstavlja rizik hoće li se na njih prijaviti dovoljan broj studenta. S druge strane, državna sveučilišta i fakulteti dobivaju sve – i prostor i novac neovisno o tome kakve „struke proizvode“.
A sada jedna usporedba s našim fakultetima s obzirom na to da neki misle kako naši studenti lako polažu ispite i završne radove. Ove godine održano je natjecanje iz računovodstva na kojemu su sudjelovali studenti s dvaju naših velikih fakulteta (namjerno ih ne imenujem) i naše RRiF Visoke škole za financijski menadžment. Tko je bio najbolji? Prvo i drugo mjesto zauzeli su naši studenti. Kako to? Na našim studijskim predavanjima i vježbama uči se ono što je realno (stvarno) i primjenjivo. Stječu se kompetencije koje su odmah primjenjive u svijetu rada. Možda je i to razlog zašto mladi prepoznaju konkretna znanja i vještine koje osiguravaju zapošljivost. Ta promjena razmišljanja rezultirala je da smo ove godine u I. godinu upisali najviše studenata u proteklih desetak godina. Kako je budućnost nepredvidiva, u našem je slučaju ona bolja od prošlosti. No to je premali broj da bismo mogli reći da će biti dovoljno kvalitetnih mladih računovođa koji će nastaviti naš posao.
Mi kao struka ulazimo u iznimno zahtjevno i naporno razdoblje. Uz silne zakonske promjene uvjetovane uvođenjem eura koje treba provesti na razini poduzetnika, tu su i završne pripreme za financijska i porezna izvješća. Sasvim sam siguran da Vam ne mogu proći sumnjivi računi (bilo ulazni ili izlazni), a da o tome ne izvijestite upravu, odnosno vlasnike kapitala. Uvijek imam skepsu prema velikim poduzetnicima kod kojih su poslovi i evidencije jako fragmentirani – uvijek postoji bojazan jesu li svi segmenti uključeni u cjelinu. Računovođe su ti koji bi nerazmjere pojedinih pozicija i kategorija u financijskim izvještajima morali primijetiti, a potom i istražiti razloge tome.
Ipak, budimo optimisti unatoč teškoćama koje nas čekaju.
Dr. sc. Vlado BRKANIĆ
