Objavljen je broj 6 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za lipanj 2022.
Sadržaj časopisa može se pogledati ovdje.
Šikana
Lako je biti optimističan i naivno vjerovati da nam ima spasa od birokratskih šikana. Razumske sposobnosti u donošenju poslovnih odluka pod snažnim su utjecajem državnog tutorstva. Šikanu ili iživljavanje nad poreznim obveznicima prihvaćamo kao zdravo za gotovo. Immanuel Kant napisao je u doba prosvjetiteljstva kako društva funkcioniraju: Časnik kaže: ne razmišljajte nego vježbajte! Financijski ured kaže: ne razmišljajte, platite! Svećenik kaže: ne razmišljajte, vjerujte! Čini se da nismo odmakli u razumskoj prosudbi od 18. stoljeća.
Možemo li biti uvjereni u opravdanost naputaka poreznog arbitra kad nas upozorava da moramo dobro paziti na proboj troška koji bi radniku mogao postati primitak u naravi? Ako ste poduzeće koje prikuplja radnike u širem „bazenu“ i za to angažirate autobusnog prijevoznika da ih doveze kako biste održali smjenski radni proces, morate uspoređivati je li trošak mjesečne fakture za taj prijevoz veći od zbroja cijena koje bi radniku refundirali za javni prijevoz. U pravilu, za takve relacije i u određeno vrijeme ne postoji javni linijski prijevoz.
Sad zamislite da poduzeće plaća veću cijenu jer je prikupljanje radnika teritorijalno raspršeno, a broj prevezenih je manji pa kalkulacija pokazuje veći pojedinačni trošak po radniku od cijene javnog prijevoza. Prema dohodnoj teoriji oni su ostvarili korist od „luksuznog“ prijevoza, odnosno oporezivi primitak u naravi. No da bi poduzeće održalo radni proces, svjesno ulazi u takav troškovni i porezni rizik. Posve je jednako i kad poduzeće ima vlastiti autobus za prijevoz svojih radnika. Je li to skuplje nego javni prijevoz? Treba reći da se ovdje ništa ne nadoknađuje radniku, nego ga se samo prevozi. Arbitar ovdje, s jedne strane, skrbi za naše troškove koji su poduzeću uvjet bez kojeg ne može poslovati, a s druge strane dopušta neoporezivu isplatu nadoknade troškova prijevoza na posao i s posla radniku koji ima na cjelodnevnom raspolaganju službeni automobil. Nije li to cinična „skrb“ o radnicima i poduzetnicima?
Šikana je gotovo uvijek ekscesna i zdrav razum lako ju prepoznaje. U slučaju takva poreznog spora bi li sudac kao intelektualno slobodna osoba prepoznao da neutvrđeni primitak u naravi koji je poduzetnik trebao obračunati radnicima, u svojoj biti toliko minoran i banalan da zapravo ne postoji porezni prekršaj? Hoće li sudac primijetiti da je riječ o poreznoj šikani? Iskustvo nas opominje da je sklonost suđenja u korist fiskusa vjerojatnija.
Ustavnom sudu slao sam prijedloge za ocjenu suglasnosti pravilnika sa Zakonom o PDV-u i Zakonom o porezu na dobit. U obama slučajevima bio sam odbijen. U prvom slučaju Pravilnik o PDV-u nije dopuštao priznavanje pretporeza ako je račun plaćen gotovinom, a takvu odredbu nije sadržavao Zakon o PDV-u ni EU Smjernica o PDV-u. Nakon nekoliko godina, na intervenciju predsjednika Mesića zbog dolaska stranog ulagača, ta je odredba brisana. U drugom je slučaju bila riječ o obveznom izvješćivanju o povezanim osobama jer takvih odredaba nije bilo u Zakonu o porezu na dobit. Dakle, čak ni najviša sudbena institucija nije reagirala na očiglednu šikanu u propisima. Ja se više ničemu razumnom ne nadam.
Dr. sc. Vlado BRKANIĆ
