Objavljen je broj 5 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za svibanj 2022.
Sadržaj časopisa može se pogledati ovdje.
Znaci otuđenosti
U sjeni dvaju najvećih zala s kojima se suočavamo – bolesti i ratom, odigravala se sva dramatika glede skeptične inventure prošlosti naših poduzetnika. Završni računi prema prirodnom poretku rokova izrade snagom zakonodavnog autoriteta nekritički su vraćeni na razdoblje idealnog stanja. Moć razuma nadvladala je moć institucija koja u svom podaničkom konformizmu uzurpira pravo na normalan rad računovođa i revizora. Sreća što inspekcija rada ne kontrolira noćni rad revizora i računovodstvenih ureda.
Kada se nešto nameće bez objektiviziranoga kritičkog razmišljanja, a sve uz pomoć političke vlasti, dobijemo zakonsku odredbu kako će HGK, uz naknadu, biti čuvar poslovne dokumentacije likvidiranih trgovačkih društava. Kada se upozoravalo da oni nemaju takvih skladišta, da to nije njihov posao, važnije je bilo makar fiktivno to podržati. Nedavnim izmjenama Zakona o trgovačkim društvima ta se neodrživa odredba ukida, a čuvanje dokumentacije prepušta likvidatoru društva ili onoj osobi koja pruža uslugu pohrane poslovne dokumentacije. Već vidim problem s kojim će se susresti računovođe: skladištenje neće platiti likvidirani poduzetnik, a zbrinjavanje dokumentacije završit će kod računovođe.
Na svim područjima znanosti preispituju se mnoge teorije, a neke prelaze u ekonomsku povijest. Tako se npr. nedavnim smanjenjem stopa PDV-a željelo ublažiti porast cijena hrane i energenata. U teoriji bi se to smatralo pogrešnim. Samo bi se ugroženim socijalnim skupinama putem transfera iz proračuna kompenzirao povećani životni trošak. S nižim porezima tu će blagodat uživati i bogata manjina. Ali sad dolazimo do pitanja ekonomičnosti: Je li učinkovitije ciljano smanjiti poreznu stopu (hrana, plin i dr.) ili administrativno određivati socijalna kompenzacijska prava? Po svemu sudeći niži je društveni trošak sniziti poreznu stopu, a zanemariti povlaštenu manjinu. Nažalost, a to se bezbroj puta potvrđuje, sniženi porezi nisu doveli do sniženja cijena. Sada je pak to drukčija situacija. Inflacija kao nevidljivi porez pogađa svakoga s relativno fiksnim dohodcima ili gotovinskim uštedama. Bolna je spoznaja kad postaneš nemoćan u tom srazu cijena i dohodaka.
Jedan me događaj kojemu sam nazočio stavio u misaonu i moralnu dvojbu: Zbog čega se rashodi državnog proračuna stalno povećavaju? Sve više sam uvjerenja da se proračun kreira u malom krugu ljudi prema željama ili načelu kontinuiranog porasta u odnosu na prethodnu veličinu. Preispituje li netko te veličine, nemam tih spoznaja. Mislim da bi Ministarstvo financija trebalo imati odjel koji bi preispitivao opravdanost mnogih rashoda. Sam Ministar trebao bi postati najomraženija osoba, osoba koja željeznom snagom po cijenu karijere treba ministrima, županima, direktorima agencija, zavoda i dr. reći: Ovo je previše, reorganizirajte se i racionalizirajte troškove. Razumljivo, za to mu treba potpora i predsjednika Vlade. Svaki rebalans i deficit proračuna plaćate vi, ja, on, ona,… Pratite samo s kojom lakoćom to politika odobrava.
Dr. sc. Vlado BRKANIĆ
