Objavljen je broj 3 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za ožujak 2022.
Sadržaj časopisa može se pogledati ovdje.
(Re)akcije
U posljednje vrijeme medijska je pozornost usmjerena na oporezivanje inozemnih dohodaka i na utvrđivanje rezidentnosti. Javnost je konačno shvatila kako prebivalište i rezidentnost nisu isto. Naime, prebivalište koje je prijavljeno Ministarstvu unutarnjih poslova nije važno za utvrđivanje poreznih obveza, no ipak ima značenje pri ostvarivanju nekih povlastica. Akcija oporezivanja obuhvaća više od 180.000 osoba koje su obvezne prijaviti dohodak ili dokazati svoju nerezidentnost. Mnogi se pitaju zašto je baš njih Porezna uprava identificirala kao potencijalne porezne obveznike. U velikom broju slučajeva razlog se može objasniti popularnom hrvatskom rečenicom: „Nedostaje vam još jedan papir.“ U ovom slučaju to je Obrazac TI koji mnogi nisu predali. Neki su obuhvaćeni samo zato što su vlasnici kuća / stanova u domovini. Akcija oporezivanja obuhvaća i tuzemne rezidente koji su dohotke ostvarili u inozemstvu. S pravom se možemo pitati jesu li tom akcijom obuhvaćeni i stranci koji većinu godine u svojim nekretninama uživaju u ljepotama Lijepe Naše jer i oni mogu biti naši rezidenti.
Pod dodatnom kontrolom ponovno su i paušalni obrti. Nepostojanje detaljnih pravila za razlučivanje što je nesamostalan rad, a što samostalan, samozaposlenim radnicima (freelancerima) stvara probleme. Pogrešno je promatrati pretežitost u ostvarivanju prihoda s jednim poslovnim partnerom. Naglasak je potrebno staviti na samostalnost, ali i na neovisnost, odgovornost, slobodu… Naime, samostalnost ne postoji ako je ugovoreno radno vrijeme, pravo na godišnji odmor te druga obilježja nesamostalnog rada.
Do sada je već svima poznato kako je obavljanje djelatnosti putem paušalnih obrta jedan od najjednostavnijih i najjeftinijih oblika oporezivanja. Upravo su ta obilježja potakla mnoge fizičke osobe da se osamostale i realiziraju svoje poslovne ideje. Nekima od njih to je i dodatna (druga) djelatnost putem koje mogu svojim radom dodatno zaraditi jer to isto nisu u mogućnosti putem radnog odnosa s obzirom na to da ukupno trajanje rada ne smije biti dulje od 50 sati tjedno (s prekovremenim radom). I tu dolazimo do onih koji žele više vremena izdvojiti na rad, ali ne mogu jer to zakonodavac ne dopušta u okviru radnog odnosa. S druge strane, otvaranjem paušalnih obrta kao druge djelatnosti upadaju u moguću poreznu zamku ako rade za svog poslodavca iste ili slične poslove kao i u okviru radnog odnosa. Je li konačno stiglo vrijeme u kojemu bi trebalo prestati ograničavati rad onih koji žele dodatno raditi i pošteno živjeti od svoga rada, i na kraju više zaraditi?
Takav bi pristup sigurno smanjio i buduća iseljavanja mladih i obrazovanih ljudi koji odlaze u druge zemlje u kojima su sustavi rada uređeniji te u kojima nema ograničenja vezanih uz dodatni rad, nego se taj rad posebno potiče i valorizira. Za to svakako možemo reći kako bi od nadležnih bila potrebna prava (re)akcija!
Ivan PETARČIĆ, zamjenik glavne urednice
