Objavljen je broj 11 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za studeni 2021.
Sadržaj časopisa može se pogledati ovdje.
Živjeti u gradovima
Neka se proročanstva potvrđuju. Sve više ljudi želi živjeti u gradovima, a predviđa se i daljnji rast. Taj se fenomen potvrđuje već nekoliko tisuća godina. Da, život u uređenim aglomeracijama zasigurno je lakši – od dostupnosti raznih sadržaja, uređene infrastrukture, školovanja, zdravstvene zaštite, zaposlenja i dr. – što neodoljivo privlači ljude. Drugi će pak reći da nikada ne bi mogli živjeti u gradu. Sasvim razumljivo jer smo svi različiti, drukčiji.
Zagreb, Split i drugi gradovi u teškim su financijskim dugovima. Riječ da su u „problemima“ je olaka s obzirom na to da su se dugovi nagomilali i sada prijete bankrotom. To se događa kad populisti i političari vode gradove, pri čemu je najvažnije pokazati da je nešto izgrađeno, da je ljudima zabavno, da se građanima svidi, nebitno koliko je to koštalo. Promišljati o tome da se preuzete obveze moraju ispunjavati i dugovi plaćati, ostavljamo za sutra. A to sutra tako brzo dođe.
Mi u financijama uvijek razmišljamo imamo li pokriće za stvorene troškove i rashode. Je li nešto u funkciji stvaranja novca ili je to samo nepovratno trošenje. Razumije se da gradovi ne trebaju stvarati profit, ali cijene pruženih usluga građanstvu moraju pokrivati troškove njihove izvedbe, što je prirodno, osim ako su osigurana sredstva za subvenciju. Tu sad dolazimo do toga mogu li se komunalne usluge pružati po nižim cijenama? Konkurencija je tu nepoznata, gradovima se ispostavlja račun na onoliko koliko im treba.
Svi su usmjereni na to kako Država treba provesti reforme javnih službi, za gradove nitko i ne pita. Koliko je tu rashoda o kojima je trebalo voditi računa, sada izlazi na vidjelo: od prekomjernog broja zaposlenih, poduzeća koja su neracionalno ustrojena (npr. holding) i proizvode goleme gubitke, gradnja objekata koji dugogodišnje opterećuju proračun grada itd.
Svima je poznata rastrošnost pokojnoga gradonačelnika Zagreba. Od nerealno jeftinog prijevoza do nerazumnog troška, npr. za „Snježnu kraljicu“. O ovom potonjem izlišno je govoriti jer Svjetski skijaški kup ima smisla organizirati onda i tamo kada je to promidžba skijališta. Sljeme nikada nije bilo i nikada neće biti neko ozbiljnije skijalište.
Problem zbrinjavanja otpada? Ništa razumnog ne čujemo za njegovo konačno rješenje. Zagreb sada odvozi glomazni otpad na usitnjavanje u Sisak i vraća ga natrag u Zagreb. Nešto slično viđeno je kad se iz Makarske vozio u Varaždin. O energetskoj oporabi nema ni spomena. Zar zaista nitko ne zna, ili se pak boji, razložno predložiti to rješenje. A troškovi rastu i rastu, učinkovite oporabe zapravo i nema (slučaj Pula) pa otpad i dalje ostaje otpad. Gdje smo onda? Građani i ne misle o tome jer se nadaju kako će se sve nekako riješiti. S obzirom na to da nema neprevaljiva troška na nekoga trećeg, budite mirni, povećane cijene komunalija i dr. doći će nama na naplatu. Odgađanje je samo ubrzanje ka katastrofi.
No život u gradovima je i dalje lijep, zar ne?
Dr. sc. Vlado BRKANIĆ, zamjenik glavne urednice
