Objavljen je broj 9 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za rujan 2020.
Nadaj se
Korona nas i dalje bije. Ludilo vlada svijetom. Ponovo (nama za pouku) svatko gleda i štiti svoje dvorište. Nije tu u pitanju samo zdravlje nego i novac. Hrvatskoj je turizam predobro krenuo s obzirom na epidemiju. U brizi za zdravlje svojih građana susjedi iz EU-a su za povratnike iz Hrvatske uveli obvezno testiranje ili dva tjedna karantene. Mnogima je to značilo prekid ljetovanja. Kad bi Slovenci i Austrijanci ispostavili račun Hrvatskoj za „okužene“ prema izvoru zaraze, to me ne bi iznenadilo. Oni koji razmišljaju o skijanju u tim zemljama, neka razmisle o plaćanju rezerviranog termina.
Rad od kuće za računovođe teško je organizirati zbog prijenosa dokumentacije. Digitalno poslovanje daje prostor za usavršavanje i racionaliziranje radnih postupaka, ali ne za sve. Digitalne tehnologije imaju svoj domet i svoje negativne učinke – ljudi postaju digitalno dementni. Isključiva orijentacija na računala ostavlja nas slobodnim da ništa ne pamtimo, sve je zapamćeno. Tako pomalo ulazimo u stanje u kojemu nismo sposobni za temeljito i kompleksno razmišljanje, sve manje nam treba i zajedništva, susreta licem u lice. Emocije više ne vidimo u očima sugovornika ili u tonu njegova glasa – sada ih čitamo iz emotikona (smajlića) koje nam šalje u poruci.
Digitalni mediji imaju visoki potencijal stvaranja ovisnosti i dugoročno štete tijelu. Njemački neuroznanstvenik M. Spizer tvrdi da se mozak smanjuje jer se manje koristi, stres uništava živčane stanice, a nove koje rastu ne preživljavaju jer za njih više nema potrebe. Digitalna demencija očituje se u sve većoj mentalnoj nesposobnosti. Stvara se začarani krug gubitka kontrole, društvenog i tjelesnog propadanja, usamljenosti, stresa i depresije, a to ograničava radne i životne učinke. Ono što svi primjećujemo na visokim školama i fakultetima jest da mladi teško uče. Knjige su nešto što njima ne treba, nastoje učiti iz sažetaka predavanja (prezentacija), što na kraju ima katastrofalan učinak – nitko ne zna razmišljati, povezivati i izraziti svoj zaključak (čast rijetkim iznimkama). Ne smatram osobito mudrim da Država kupuje računala za osnovnoškolce jer to ne povećava edukacijsku vrijednost. Digitalna škola ne bi se trebala pretvoriti u učenje na daljinu (e-učenje), učenici i studenti moraju pohađati nastavu uživo (u najgorem scenariju kombinirano). Mladi nisu ugroženi od COVIDA 19 i to treba imati na umu. Ali su zato računala i igrice koje stvaraju ovisnost veća prijetnja. Ako se dijete ne može odvojiti od ekrana, ako se ne zanima za svoje prijatelje i prijateljice, ako škola postane nevažna, ako djeca i mladi nemaju interesa u slobodnom vremenu, to je loš znak.
Profesija je pred izazovnim razdobljem. Koje pomoći očekivati od Države kad je i sama uzela kredite (60 milijarda) za podmirenje rashoda do kraja ove godine? Život na kredit je najgore što se može dogoditi. Novac iz EU-a je pod sve većom kontrolom, a mi baš nismo na dobrom glasu beskoruptivnosti. Preostaje nam da naše poduzetnike ažurno informiramo o stanju trgovačkog društva. Ozbiljna financijska stanja treba pravodobno dijagnosticirati i trenutačno djelovati. Ne očekujte brzi oporavak od krize ili pomoć ili odgode u plaćanju jer to dugoročno ne daje dobar ishod. Čuvajte firmu kako biste nakon krize mogli ponovno zapošljavati, poslovati, uzimati aute u lizing, trošiti ono što sad ne možemo. Propast će glupi i bahati. Mudri i vrijedni ostaju.
dr. sc. Vlado Brkanić
