Objavljen je broj 2 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za veljaču 2020.
Prilog ovom broju časopisa su Stručne informacije za 2020. godinu. Prilogu se može pristupiti ovdje.
Anomija!
Stanje je to koje vidimo svaki dan, koje se osjeća u zraku, to je ono kad nas baš neće, a mi bismo kao htjeli da bude bolje. To je ono stanje kada svi mislimo da nema razloga da nešto (sustav) ne funkcionira, a ono ipak ne ide. Anomijom bi se moglo obilježiti stanje sveopće krize u hrvatskom društvu. To je ono stanje kad imate mnogo pitanja, a nema ni približno suvislih odgovora.
Kad svekolika javnost ima dokaze da je netko kriv osim suda, a krivac lijepo koristi svoja prava na najbolji mogući način, samo je jedan primjer. Pitamo se je li netko toliko neinformiran ili pravda doista ima povez na očima. Kad će konačno ti izbori da ga opet biramo.
To je ono stanje stvari kad ljudi koje smo izabrali kažu da je u ono doba malo ljudi pobijeno, da posao nije obavljen kako treba, a onda netko uzme pucaljku i popravlja sustav. Ne želim reći da su događaji povezani, ali zamisli govornika i izvođača nisu daleko.
Negdje bespomoćni ginu jer se kontrole obavljaju samo kad se dogodi incident. U nekim drugim dijelovima sustava traže se krivci za uspjeh pa im onda traže pogreške. Je li to moguće?
Doprinos takvom stanju stvari daje i zahtjev mjerodavnih tijela ovih dana da vam, onaj već legendarni obrazac za porezno izvješćivanje, tamo iz neke godine, ne štima i da ga lijepo izvolite popraviti. Zamislite samo kako bi bilo da pokušate tome mjerodavnom tijelu pokazati kako vam tamo u nekoj godini nije dobro obračunalo pristojbe ili naknade, što biste sve prošli da ostvarite svoja prava. Ali našim ljudima koji su još uvijek tu ostaje utjeha da oni drže sustav.
Ovrhe nisu samo način života brojnih građana nego i izvor brojnih apsurda. Tako u slučaju ovrhe na plaći poslodavac ne može isplatiti božićnicu u gotovini, a ako je ovrha na računu koju provodi državna agencija, na zamolbu zaposlenika to može. Gdje je tu anomija? Stvar je u tome da to ne piše u zakonu nego u tumačenjima mjerodavnih koji se uvijek javljaju onda kada treba nešto proći drukčije nego što piše. Ma, nemojmo se držati zakona k’o pijan plota. On je još to davno rekao, ali takvo shvaćanje živi i dalje.
Posebno je znakovita jedna dimenzija anomije uozbiljena kod naših sugrađana treće životne dobi. Njihovo životno iskustvo nije dovoljno da bi shvatili svu ljepotu administrativne regulative kada im se obustavlja mirovina ako bi počeli obrtničku djelatnost. S druge strane, ne bi se obustavila mirovina ako imaš tvrtku. (Sapienti sat!) Penzićima je jasno, ali sustavu nije dokučivo da su neki zaradili svoju mirovinu. Donedavno smo se pitali zašto umirovljenik ne može primati mirovinu koju je zaradio i još usput imati ugovor o radu. Hvala, Irska! Još malo dublje kaljuže pa će se i to popraviti.
Ako nisu zadovoljni svojim statusom, umirovljenicima se preporučuje da ponovno postanu studenti. Tada se mogu zaposliti bez ograničenja i raditi bilo koji posao – od blagajnika, vozača, trgovca, računovođe do direktora, ma što god si zamisle. Kao takvima moraju im se isplatiti dnevnice za službeni put, naknade prijevoznih troškova i topli obrok, dodatak na prekovremeni, noćni rad, rad na dane blagdana. Pa što fali? Možda neke slične regule u radnom zakonodavstvu.
Evo jedne zanimljivosti o neraskidivim vezama anomije i sustava. Ako društvo ide u okončanje poslovanja bez likvidacije krajem siječnja, tada predaje porezne prijave do 8. veljače, a porezne prijave za prošlu godinu do kraja travnja!
Ima li negdje kakva tipka za resetiranje?
Je li to sve? Ma nije, mada mi je teško to priznati. Možda je za sve kriv onaj uređaj kod Elafita.
Dr. sc. Šime GUZIĆ, zamjenik glavne urednice
