Objavljen je broj 8 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za kolovoz 2019.
Neuzvraćena ljubav
Već dulje vrijeme razmišljam o jednom fenomenu i tražim objašnjenje. U frizerskom sam salonu i o nečemu moram razgovarati, razumljivo da ne o računovodstvu i porezima. Pitam svoju frizerku, kojoj (nota bene) otac radi u Sloveniji, kako objašnjava pojavnost da mnoge slovenske radiopostaje u svom zabavnom programu emitiraju hrvatske zabavne (narodne) pjesme? U tome je osobito aktivna jedna ljubljanska stanica Aktual-D, čijeg je oko 90 % medijskog prostora namijenjeno izvedbama naših zabavljačkih melodija uz moto: Za vaše uši koje na drugim stanicama ovo ne mogu čuti. Nastavljamo razgovor. Govorim joj kako to ne mogu razumjeti te dodajem izreku našeg znanstvenika i političara dr. Tadića, HSP-ovca: Slovenci nisu naši prijatelji, drugo je što mi osobno imamo svoje slovenske prijatelje. Je li možda u pitanju zavist, kako to zna biti među susjedima. Žica na granici, blokade pregovora prije našeg ulaska u EU, sprječavanje članstva u OECD-u, arbitraža o granici umjesto dogovora, tužba zbog neprovedbe kompromitirane arbitraže o granici i dr.
Odgovorila mi je protupitanjem: Vole li Hrvati Srbe? Noćni lokali na periferiji Zagreba i neke radiopostaje izvode „niskotarifni“ narodnjački melos naših istočnih susjeda. Političari su nas posvađali, ja u tome neću sudjelovati.
To poremećeno i shizofreno stanje meni sliči na odnos neuzvraćenih ljubavi koja se uzvraća na neobičan način, posebnim gestama, pjevanjem njihovih pjesama jer se drukčije ne može pokazati. Ta ljubav ne treba biti strasna, takva je opasna; prijateljstvo i međusobno uvažavanje bilo bi sasvim dovoljno. Općenito se kaže kako su političari krivi za naše loše odnose. Ja u to ne vjerujem: države imaju onakve političare kakve ih je narod izabrao. Pojedinačno stajalište nema utjecaj.
Netrpeljivosti između naroda oduvijek postoje, kako zbog povijesnih, vjerskih tako i brojnih drugih razloga, i tome se ne treba čuditi. Tako, primjerice, njemački turisti ne žele biti u istom hotelu u kojemu su Česi. Na to je morao strogo paziti jedan naš Dubrovčanin dok je radio u jednoj njemačkoj turističkoj agenciji.
Hrvati i Slovenci nikada nisu ratovali. Mnogi Slovenci dolazili su početkom prošlog stoljeća raditi u Hrvatsku i ostali su živjeti u Lijepoj Našoj. Uvijek su bili i ostali uzorni građani naše države. S druge strane, i Hrvati su odlazili u Sloveniju – tamo radili, zasnovali obitelji… Ono što se dogodilo poslije zajedničkog napuštanja Titove Jugoslavije i Domovinskog rata, to je za povjesničare i psihologe. Narod koji je sjajno čuvao svoj identitet koji su mu ugrožavali Talijani, Austrijanci i Mađari pretvorio se, naspram naše države, u narod koji želi nametati neke svoje zahtjeve. Možda je to kompleks veličine ili pak nenadana sloboda nakon vjekovne potlačenosti. Ako jest nešto od toga, onda su u golemoj zabludi. Jednake probleme iseljavanja imamo i mi kao i oni (oko ¼ Slovenaca otišla je u inozemstvo). Vrlo lako se može dogoditi da ćemo imati teritorij, ali neće biti ni njih ni nas.
I na kraju pitanje: Koje to pjesme Hrvati danas slušaju u klubovima u Njemačkoj i Irskoj?!
Dr. sc. Vlado BRKANIĆ
